PODIJELI

Borac je zaboravio ne samo mene, nego i mnoge svoje legende

Razgovarao: Mirsad Starčević

Kao Aksiom u matematici, jednom rečeno, tri legende Borca su Abid Kovačević, Tomo Knez i Husnija Fazlić. Uz ovaj triling asova, fubalski ponos Krajine je iznjedrio još mnogo velikana, a fudbalskih znalci znaju, da imena Muhameda Ibrahimbegovića, Senada Lupića, Slobodana Karalića, Zvonka Vidačka, Damira Špice i mnogih drugih… će vječno ostati i biti upisana u zlatne almanahe i enciklopedije Borca. E, sad je teško u buketu velikana odabrati jednog, jer je svaki na svoj način poseban.

No ima jedan što je “ unikat “ po mnogo čemu, to je fudbaler koji je prije 28. godina ušao u historiju, kao čovjek koji je obradovao sve Banjalučane, postigavši u finalu Kup-a Jugoslavije pogodak, kojim je srušio veliku Crvenu Zvezdu. Time je donijeo pehar Maršala Tita u Banjaluku, gdje su hiljade Krajišnika proslavile historijski dan. Bio je to prvi veliki trofej za Borac, a treba li nekome reći da je riječ o Senadu Lupiću.

Ubojiti golgeter

Rođen je u Derventi 1960., a 1985. godine je obukao crveno – plavi dres Borca u kome provodi četiri nezaboravne godine. U 249. mečeva koliko je zvanično odigrao u seniorskoj konkurenciji Lupić je 144. puta tresao protivničku mrežu. Podatak na kojem mnogi današnji golgeteri mogu pozavidjeti. Za Borac je pak odigrao 153. službena meča i postigao 104. gola.

Taličan je bio ubojiti golgeter za klubove u kojima je igrao, jer je pored Borca trasirao put Iskri iz Bugojna da osvoji Mitropa Kup, koji je posljednji put krasio vitrine banjalučkog Borca. U svakoj ” čorbi ” Seno Lupić je bio mirođija, uvijek je vrijedno radio i obarao rekorde samo na terenu. – Kao prvo, veliko hvala na lijepim riječima i što ste me se sjetili, počinje razgovor Seno Lupić nekadašnja zlatna 11 – ka Borca.

Kako i gdje je sve počelo?

– Loptu sam počeo “ ganjati “ u jednom malom klubu iz predgrađa FK Poletu kod Dervente. Uslijedio je poziv derventskog Tekstilaca, gdje sam odigrao samo jednu utakmicu za juniore i bio odmah prebačen u prvu ekipu. Nakon toga sam otišao u vojsku i poslije povratka odigrao sam jednu polusezonu u Tekstilcu i dao 18. golova u Republičkoj ligi, koja je sigurno bila bolja nego ova naša Premijer liga danas.

To je bila dobra preporuka za Dinamo?

– Jeste, došli su ljudi iz Dinama po mene i teška srca sam otišao. Bili smo na turneji po Njemačkoj. Tu su bili, Mlinarić, Bošnjak strašna ekipa. Na dvije utakmice dao sam šest golova, ali nisam bio standardni u ekipi. Ćiro me zagrlio po povratku i kaže ima da igraš u Dinamu. Ti si moj Bosanac, Vaha broj dva.

Zanimljivo, Vi pored zagrebačkih “modrih“ izaberete Kozaru?

– Tako je, možda zvuči čudno, ali je bilo zaista tako. Kozara je tada bila Druga liga Zapad i ponudila mi je tri puta više love za dvije godine, nego Dinamo za četiri godine. I ne žalim, zadržao sam se dvije godine u Gradišci i nakon toga prešao u Iskru iz Bugojna. Ušli smo u Prvu ligu, Zjajo, Mirković i klapa…No taj period i ne pamtim po dobrom, jer sam se na prvoj utakmici protiv Sutjeske iz Nikšića povrijedio i morao sam da pauziram šest mjeseci.

Nakon oporavka od povrede uslijedio je poziv iz Borca?

– Da, u međuvremenu Borac je doveo Geruma za trenera i tako je sve krenulo. Bila su to odlična vremena, gdje sam se osjećao odlično i jednostavno došao u klub za koji sam uvijek želio igrati. Proveo sam u Banja Luci četiri nezaboravne godine, svake sezone sam bio prvi strijelac u klubu. Uveo sam Borac u jedinstvenu Drugu ligu, pa u Prvu Saveznu ligu. Sve odlučujuće golove sam pogađao baš ja.

Od Banja Luke, Francuske do Belgije

Šta tek reći za finale Kupa 1988. godine?

– To je bio nevjerovatan dan i uspjeh. Savladali smo veliku Crvenu zvezdu i to kao drugoligaši, a sva fudbalska javnost nas je otpisala prije meča. Borili smo se kao lavovi, jedan – za drugog i opet je odlučio moj pogodak. Te sezone sam bio i prvi strijelac Jugo Kupa, a pogodak protiv Zvezde u finalu bio je ukupno 19 – ti. Nakon proslave na stadionu, ono što se posebno sjećam je doček u Banja Luci od naših navijača koji je bio kao iz snova.

 Trenutak kada je Lupić dao gol Crvenoj zvezdi
Trenutak kada je Lupić dao gol Crvenoj zvezdi

Nakon slave su uslijedili i tužni dani u periodu 1989. – 1992.?

– Da, 1989. sam potpisao za Gueugnon, gdje sam proveo dvije lijepe godine i ostao bih i duže da nije otišao trener koji me doveo. Vratim se 91 / 92 u Borac sa svoje 32. godine i odigrao sam sedam utakmica, kada je prvenstvo prekinuto zbog rata. Tada sam morao napustiti Banja Luku, spašavao sam majku, sestru, brata i došli smo ponovo u Francusku, ali ovaj put u Versaj. Tu sam imao ugovor trener – igrač na jednu godinu, ali zbog porodice sam morao poći jer nisu primali izbjeglice. Tako sam završio u Belgiji, gdje sam završio karijeru igrajući po 3 – 4 ligi. Polije sam otvorio kafić koji sam držao pet godina.

I danas ste u Belgiji i zaigra li se kada sa veteranima?

– Da živim u Verviersu, to je 15. km od Liege-a i 30 km od Achen –a Njemačka. Pa ne radim ništa, živim od starih zasluga, u skladu porodice sa ženom i dvije odrasle kćerke. Povuče me ponekad lopta pa sa drugarima odigramo malo malog fudbala.

Gledate li Standard, prvi su na tabeli?

– Ne, nikada iako imam obezbjeđene karte za cijelu sezonu. Mislim da je Belgijska liga u opadanju kvaliteta, a jednostavno me ne privlači ovdašnji stil i način shvatanja fudbala. Sve su to neki “ hibridni “ igrači, nema onog našeg Jugo vica.

Za kraj, je li Vas zaboravio Borac?

– Borac je zaboravio ne samo mene, nego i mnoge svoje legende. Mnogo je igrača koji su puno dali Borcu, pa se ne pominju nigdje. Tu su sad neki novi ljudi u klubu i neka nova iskrivljena vremena, za kraj ističe Seno Lupić, nekadašnja zlatna 11 – ka Borca.

Semir Tuce je bio Bog sa loptom

Igrač iz SFRJ koji je na Vas ostavio najveći utisak : Semir Tuce, pa to je bio igrač vanzemaljac, to je bio Bog sa loptom. A i Velež kao klub mnogo sam poštovao, ma bili su ispred mog Borca tri klase. Imali su igrače sve za reprezentaciju.

Trenera Fazlića gađao kopačkom

Izdvojite neku zanimljivost iz karijere: Igrali smo protiv GOŠK-a iz Dubrovnika. Trener Husnija Fazlić ustane sa klupe i galami uzeo si pare – poslije promašene šanse. Ja skinem kopačku i pravo bacim prema njemu. Izveo me vani, a pun stadion 15. 000 ljudi je skandirao protiv mene…

Reprezentaciju pratim

Pratite li reprezentaciju BiH? Repku pratim, no ima tu stvari koje itekako ne štimaju. Bio sam na stadionu kada su gostovali u Belgiji i doživjeli katastrofu. Svi kažu da sam kritičar, ali samo kod nas se gradi fudbal od krova.

Lupić sa peharom Maršala Tita
Lupić sa peharom Maršala Tita
PODIJELI