PODIJELI

Piše: Mladen BOŠNJAK

Uzmimo za primjer NK Osijek: Prije godinu dana dušio se u dugovima, na jedvite jade ostao u Prvoj ligi, imao prosjek gledatelja ispod tisuću… Desetak plaća kasnilo je igračima i Radnoj zajednici, depresija je vladala hodnicima Gradskoga vrta.

A onda je gradska vlast pronašla investitora, nekog probisvijeta iz Mađarske, i…

…I Osijek danas na koljena baca velikog PSV-a, plaće redovne, igrački kadar skoro isti kao i proteklih godina, sve odreda domaći igrači, tribine pune, radni elan i profesionalizam zamijenio je depresiju. Pravi se vlastiti kamp sa čak devet terena, Gradski vrt se ruši i iz temelja, gradit će se bonbončić stadion s 12 000 mjesta. Dakako, natkrivenih.

Europski uspjesi, razumije se, pune kasu eurima… Ljepota jedna!

Zašto ovakav uvod? Pa, zato što smo se svemu ovome ponadali kad su Malezijci ušli u FK Sarajevo! Pa da Sarajevo bude matrica ostalim klubovima, da Sarajevo bude slika i prilika sportske privatizacije, ali ne u ovakvom smislu u kojem je sada, ne kao skupina smutljivaca i protuha koje gledaju svoj (u pravilu – sitni) ćar, nego kao Osijek. Kao sraz kapitala i zdravih mozgova, kao skupina pojedinaca koja voli svoj klub i svoj grad.

Reći će te – i novac! Pa šta, neka u nekoj razumnoj mjeri vole i novac, ali neka su im klupski uspjesi pokriće za ljubav prema nesretnom „cashu“. Da su pravi sportski radnici, pravi džentlmeni, na koncu – pravi ljudi dočekali Thana, danas bi Sarajevo briljiralo na Philips areni i bilo na korak od Europske lige. Na korak od, za naše prilike, hrpe novaca.

Ovako, ponižava ga zadnja europska klasa, a kukavni navijači traže linč stanovitog Crnkića koji ni za što nije kriv. Ne traže navijači glave pravih krivaca, onih koji su izgrali Malezijce, koji ih lako potkupe autobusom i ulaznicama za gostujuće utakmice
Uzimam Osijek za primjer, a pitam se, u sebi, jeli taj model primjenjiv kod nas. Jer, mi nemamo široku slavonsku, ravničarsku dušu, mi smo skučeni tersovi, trgovci sitni u duši, tjeskobni sebičnjaci… Mi ne možemo poslovati bez fige u džepu, mi ne možemo živjeti za opći interes, mi svi odreda kalkuliramo. A komšijske nogometne (i svake druge) karavane prolaze kraj nas. I to velikom brzinom.

Sva četiri hrvatska predstavnika su pred vratima raja. Zašto? Pa zato što se u svim tim klubovima osjeti ruka privatnog kapitala. I nesebična ljubavi .

Svi stavovi, mišljenja i zaključci koji su izneseni u kolumni ne odražavaju nužno stav i mišljenje redakcije portala Sportske.ba, već isključivo autora.

PODIJELI