PODIJELI

PIŠE: Mladen BOŠNJAK

Već sada, iako finale Svjetskog nogometnog prvenstva još nije odigrano, mogu se podastrijeti osnovni kvalifikativi veoma uspješnog, ali ne i iznenađujućeg, nastupa hrvatske reprezentacije u Rusiji.

Hajdemo početi od krova: Davor Šuker, predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza, česta je pojava u fokusu bezbrojnih televizijskih kamera koje prate prvenstvo. Osim što je prvi čovjek hrvatskog saveza, nekad veliki golgeter visoki je funkcionar u UEFA-i. K tomu, još je svježa njegova sjajna predstava na SP-u u Francuskoj kada se okitio titulom najboljega strijelca. Svojom pojavom, karizmom i utjecajem, dao je veliki vjetar u leđa potentnoj i skladnoj momčadi.

Nerijetko, kamere „pronađu“ i Zvonimira Bobana, sjajnog kapetana još sjajnije generacije „Vatrenih“. On je, pak, veoma blizak suradnik prvoga čovjeka FIFA-e. I njegova nazočnost je itekako inspirativna.

A dolje, na terenu, čudesni Luka Modrić, osvajač triju Liga prvaka zaredom. Do njega Ivan Rakitić koji se s Barcom prošetao Primerom. Mandžukić je vrlo važan kotačić u nesmiljenom stroju Juventusa. Ante Rebić je s, za njemačke prilike sićušnim, Eintrachtom osvojio tamošnji kup pobjedivši u finalu samoga Bayerna. I tako dalje, i tako dalje…

Evidentna skladnost, harmonija, pomalo izražena nota patriotizma, drčnost, gordost, ponos… Vrlo vidljivo poštovanje prema reprezentativnom dresu, jaka disciplina (čiji je pokušaj narušavanja sasječen u korijenu slanjem kući Nikole Kalinića). U poleđini cijela država, silni navijači, njih 5-6 milijuna, jer nema nezainteresiranih Hrvata kada je u pitanju reprezentacija.

Kvaliteta, primjerna borbenost, ratničko zajedništvo. I eto finala. Uz dozu sreće, naravno.

Sad, poštovani čitatelji, svaki ponaosob, probajte navedene kvalifikative u nekoj bližoj budućnosti prenijeti kod nas. U Bosnu i Hercegovinu. Šta je od svega toga moguće imati, šta će ostati nedosanjani san, gdje smo „kompatibilni“ s Hrvatskom, gdje ćemo vječno škripiti? Mogu li na narednom Europskom prvenstvu Džeko i Pjanić povući kao Modrić i Rakitić, može li Kolašinac postati naš Lovren, jeli Šunjić ravan Vidi? Hoće li ijedan kamerman i režiser prepoznati našeg predsjednika Saveza, hoće li ga zumirati?

Sad-zasad imamo navijače, izbornika, i dva bisera. Rekli bismo – temelj. Na njima kuću grade dobri majstori. Ima li ih kod nas?

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Sportske.ba.

PODIJELI