PODIJELI

Piše: Kenan Čopra

SPAL spada među najstarije timove apeninskog poluotoka, osnovan 1909. godine, a za njegov nastanak zaslužni su sveštenici Salezijanskog reda koji ga tada nazvaše “Circolo Ars et Labor “ ili “Krug umjetnosti i rada”. Nakon pet godina preimenovali su ga u “Società Polisportiva Ars et Labori” (SPAL), I pod tim imenom su 1920. prvi put ušli u Seriju A gdje su se zadržali sve do 1925. godine.

Paolo Mazza

Kao što ni jedna priča o Željezničaru ne može proći bez legendarnog Ivice Osima, tako ni priča o SPAl-u ne može I ne smije proteći a da se na prvo mjesto ne stavi Paolo Mazza. On je u ovom klubu bio sve, od trenera, sportskog direktor, menadžera, a nakon što su ga 1946. Godine I zvanično imenovali za predsjednika bio je glavni incijator u osnivanju omladinskog pogona kojeg su nazvali “Il Rabdomante”.

Shvatio je Mazza tada da jedan tako mali klub među velikanima može uspjeti samo na jedan način, a to je da regrutuje talentovane mlade igrače u svoj omladinski pogon I upravo je “Il Rabdomante” bio ključ njihovog uspjeha u 50im I 60im godinama. U godinama slave glavni pogon tima činili su upravo igrači koji su poticali iz njihove škole fudbala, te se 1951. Godine, gotovo iznenađujuće kao I danas, vraćaju u Seriju A. U period od 1951. do 1968., koliko su proveli u najelitnijem rangu, spadali su među respektabilnije italijanski prvoligaše, a najbolji plasman Im je bio peto mjesto u sezoni 1959/1960.

Mago di campagna

Jedan od takvim primjera je I Mario Astorri kojeg je Mazza 1945. doveo iz Venezie za 25.000 lira I nakon samo jedne odigrane sezone prodao Juventusu za, u to vrijeme, nevjerovatnih 2 miliona. Isti slučaj je bio I sa Egistom Pandolfinijem kojeg je SPAL doveo iz Fiorentine za nekoliko hiljada lira, ovaj eksplodirao I u jednoj sezoni zabio 20 golova, a onda ga ponovo prodali Violama za višestruko veći iznos od onog za kojeg su ga doveli. Zbog svoje vještine u prepoznavanju talenata italijanski novinari su Mazzu prozvali “Mago di campagna” što bi u prevodu značilo “Mađioničar sa sela”.

Fabio Capello

Ako je Mona Liza Da Vincijevo životno djelo, za Paola Mazzu je to bio Fabio Capello. Par dana nakon povratka sa Svjetskog prvenstva u Chileu 1962., gdje je na molbu italijanskog saveza predvodio reprezentaciju, te sa istom ispao već u grupnoj fazi, uspio je nagovoriti tada 16-godišnjeg Capella da I pored velikog interesovanja Milana potpiše za njegov tim. Capello je prvo dvije godine igrao za Il Rabdomante koje svojim brilijantnim nastupima predvodi u osvojanju titule juniorskog šampionata Italije, a sa istim igrama nastavlja I u prvom timu Spala za koji debitira 29. Marta 1964. protiv Sampdorije. Sve što je ovaj čovjek poslije toga napravio I kao igrač I kao trener je historija.

Od Seria D do Seria A za pet godina

Nakon što su 2012. drugi put u historiji doživjeli bankrot, odlučili su krenu ispočetka, omogućio im je to 52. član statuta italijanskog fudbalskog saveza I u novu priču krenuli su nakon fuzije sa četveroligašem Giancomenseom i novu priču otpočinju pod imenom “Società Sportiva Dilettantistica Real S.P.A.L”. Nakon četiri godine stižu u Seriju B gdje već u prvoj sezoni osvajaju šampionat I osiguravaju sebi natjecanje u najelitnijem rangu. Tako da će nakon 49 godina pauze, na stadionu nazvanom po, a kome drugom do najvećoj legendi kluba Paolu Mazzi, ugošćavati talijanske velikane na petoj nastarijoj fudbalskoj pozornici na svijetu, koja je još uvijek u upotrebi.

Zanimljiv podatak je da je na ovom stadionu jednu utakmicu kvalifikacija za EP odigrala je I ženska fudbalska reprezentacija Italije protiv predstavnica naše zemlje, bilo je to 2012. Godine I Italijanke su slavile rezultatom 4:0.

PODIJELI