PODIJELI

Da, pedeset mu je godina danas i još je uvijek neizostavan dio nogometnog života u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Evropi i svijetu. Danas je uspješan selektor Bosne i Hercegovine, prije toga izvrstan je bio kao selektor Azerbajdžana, a nekad je bio i najbolji fudbaler na svijetu. Robert Prosinečki! Zna često reći:

“Ako ste veliki igrač, ne znači da ćete biti i veliki trener, no to je život. Kao igrač sam bio pobjednik, a kao trener želim svojim igračima pomoći da postanu pobjednicima, ništa drugo”.

A Prosinečki je uistinu bio veliki, sjajan igrač. Igrao je na poziciji veznog igrača. Poznat po iznimnoj kreativnosti i čarobnim driblinzima, često ga se nazivalo “posljednjim romantičarem”. S juniorskom reprezentacijom Jugoslavije osvojio je Svjetsko nogometno prvenstvo u Čileu 1987. godine gdje je proglašen najboljim igračem i dobio je Zlatnu loptu, s Jugoslavijom na Evropskom do 21 prvenstvu 1990. godine u Rusiji osvojio je srebro, a s Hrvatskom na Svjetskome prvenstvu u Francuskoj 1998. godine bronzu. Sigurno je jedan od najvećih hrvatskih fudbalera svih vremena.

Robert Prosinečki nogometnu karijeru započeo je kao petogodišnjak u neposrednoj blizini mjesta rođenja, u klubu Stuttgart Kickers. Potom, 1979. godine godine s porodicom dolazi u Zagreb te svoju ljubav prema nogometu nastavlja u domaćem Dinamu gdje je zapažen kao talent i već s 18 godina igra u prvoj ekipi. Nakon nesuglasica s tadašnjim trenerom Ćirom Blaževićem odlazi u beogradsku Crvenu zvezdu s kojom je osvojio tri naslova državnoga prvaka, domaći Kup te Kup europskih prvaka 1991. godine.

Nakon Crvene zvezde karijeru je nastavio u Real Madridu, ali zbog teške povrede izbiva s travnjaka više od godinu dana. S Real Madridom osvojio je španski kup i prvenstvo. Dalje, 1991. godine dobio je i nagradu trofej Bravo te je zauzimao drugo mjesto na svijetu po anketi World Soccera.

U Španjolskoj je još igrao za nogometne klubove Real Oviedo, Barcelonu i Sevillu, te se u sezoni 1997/98 vratio u hrvatsku nogometnu ligu u tadašnju zagrebačku Croatiju, gdje je kao kapetan predvodio jednu od najboljih generacija Croatije u Ligi prvaka, dvije godine zaredom (1998/99 i 1999/00) te osvojio tri naslova prvaka, dva domaća kupa i jedan hrvatski superkup. Sveukupno je za Dinamo odigrao 135 utakmica i postigao 53 pogotka (prvenstvene, kup, eurokup i prijateljske utakmice).

​Nakon toga igrao je još za Hrvatski Dragovoljac, Standard Liege, Portsmouth, ljubljansku Olimpiju te Zagreb, gdje je nakon završetka karijere ostao na mjestu sportskog direktora.

Karijeru mu je obilježio transfer iz zagrebačkog Dinama u beogradsku Crvenu zvezdu. Sam Ćiro Blažević govorio je tada da će “pojesti nogometnu diplomu ako Prosinečki postane igrač”.

Bivši igrač Dinama, Crvene zvezde, Reala, Barcelone, Ovieda, Seville, Portsmoutha, Olimpije, Standrarda, Hrvatskog dragovoljca i Zagreba, igrao je bezbroj sjajnih utakmica, no njegovi nastupi za beogradski klub kojeg je, kako vele neki nogometni analitičari, „sam doteglio do krova Europe“, ostale su u sjećanju baš iz razloga što su te njegove utakmice bile presudne za osvajanje tog najvećeg trofeja europskog nogometa.

Danas se Prosinečki prisjeća:

“Prije utakmice sa Željezničarom potpisao sam ugovor s njim na četiri godine. U to vrijeme direktor Dinama bio je Ante Pavlović. Bio je dugo godina glavni tajnik Nogometnog saveza Jugoslavije. Taj potpisani ugovor je on napravio nevažećim, a sve u dogovoru sa Crvenom zvezdom. Robi je otišao iza mojih leđa. Bio sam sretan što je u Beogradu jer je Crvena zvezda u to vrijeme bila 50 godina ispred Dinama. Istina je da Ćiro nije kriv! Zamolio sam Robija da on kaže ovu priču, ali ju nikada nije htio dati u javnost”.

Nama je jednom rekao:

Sami znate reći da vam je to najveći ternutak karijere,a da vam je najteži bio…

“Odlazak iz Dinama, ne trebam to posebno naglašavati. Nikad u životu nisam bio tužniji nego kad sam 1987. godine napuštao Dinamo. Rođen sam u Njemačkoj, ali sam kao desetogodišnjak preselio u Zagreb. To je grad gdje sam sazrio, a u Dinamutada nisam uspio, no ipak mi je taj klub uvijek najbliži srcu. Pa i danas nakon toliko neugodnih iskustava. , Tako je to ispalo, danas ne zamjeram nikome, igrao sam i poslije u Dinamu, dobro sam igrao, bilo je i europskih rezultata, a opet su ostali gorki okusi. Bilo je i sjajnih trenutaka s reprentacijom, u Realu i, Barceloni, ma svugdje. Ali, samo jednom sam bio europski prvak. Bio sma i svjetski prvak s mladom momčadi Jugoslavije u Čileu, no to natjecanje, kolikogod jako, teško se mjeri s Kupom ili Ligom prvaka“.

Tadašnji prvi čovjek Crvene zvezde Dragan Džajić dobro se sjeća dolaska Prosinečkog. Njegova verzija događaja potpuno je drugačija od dosadašnjih službenih:

“Ovo je jedina i prava istina. Zvezda je igrala protiv Dinama u Zagrebu i bila je velika gužva prije utakmice. Prišao mi je jedan čovjek i perdstavio se kao ujak Roberta Prosinečkog. Krenuo je pričati o Robertu, pitao da dođe na probu i spominjao je neki ugovor, a ja sam ga se htio riješiti i samo sam mu rekao:’Neka mali dođe u utorak na probu.’ Tako je bilo”. Prošlo je jedno vrijeme​te je došao I taj utorak. Ja sam otišao pogledati trening. Odmah sam primijetio jednog plavog momka i pitao sam se: ’Otkud on?’, jer sam zaboravio na onaj razgovor iz Zagreba. Tehnika i taj nevjerovatni talenat odmah se primjetio. Onda sam kazao da ga pozovu i na poslijepodnevni trening s rezervama i tu smo odlučili da ga uzmemo. Njegov otac Đuro je tada zaplakao”.

Nakon aktivne karijere nije odmah krenuo u trenerske vode, no poziv cimera iz reprezentacije Slavena Bilića nije mogao odbiti. Ušao je u stožer izbornika hrvatske reprezentacije Bilića u kojem je bio četiri godine, od 2006. do 2010. godine. I danas mnogi tvrde da je ljepota igre hrvatske reprezentacije u tim godinama bila i djelo Prosinečkog, ne samo Bilića.

Potom je od prosinca 2010. do kolovoza 2012. vodio Crvenu zvezdu, a potom je trenerski posao imao na klupi turskog prvoligaša Kayserispora (od listopada 2012. do prosinca 2013.).

Preuzimanjem Azerbajdžana mnoge je iznenadio, jer su smatrali kako je riječ o momčadi bez ambicija, pa su tvrdili da se Prosinečki preselio u Baku samo zbog povoljnih financijskih uvjeta. No, Prosinečki je bio drugog mišljenja.

“Ja uvijek imam ambiciju, istu kao što sam imao kao igrač. Uvijek biti bolji, pa bio suparnik i bolji od mene”.

Robert Prosinečki je na kormilu reprezentacije Azerbajdžana naslijedio Nijemca Bertija Vogtsa, kojemu je uručen otkaz nakon što je sredinom prošlogodišnjeg listopada Hrvatska u Osijeku pobijedila Azerbajdžan sa 6-0. Potpisao je trogodišnji ugovor sa Savezom u Bakuu. Nije tajna ni njegova plaća, milijun i 200 tisuća eura godišnje, objavili su u nekoliko navrata azerbajdžanski mediji.

Prosinečki unatoč visokoj plaći nije imao imperativ plasmana na svjetsku smotru u Rusiji, no naravno da se s rezultatima i apetiti povećavaju. Jedno je sigurno, nitko nije vjerovao u takvu renesansu azerbajdžanske reprezentacije. Štoviše, prigodom preuzimanja ove reprezentacije bilo je i podsmijeha na riječi Prosinečkog:

“Uvidio sam da se igra reprezentacije dosad bazirala na obrani. Želim da Azerbajdžan igra napadački nogomet i vjerujem da ima dovoljno kvalitetnih igrača koji mogu igrati na taj način. Nakon što sam za početak gledao utakmicu Azerbajdžana protiv Hrvatske uz 0-6 poraz shvatio sam i da su igrači bili slabo i pripremani. Znao sam na čemu treba raditi”.

Danas isto tako napadački nastupa i s Bosnom i Hercegovinom. Jest, ima zdravstvenih problema, ne žali se. Još kao igrač, neprikosnoveni dribler, govorio je da je zbog driblinga uništio vlastitu kralježnicu, smrvio kralješke…

(dnevno.hr)

PODIJELI