PODIJELI

Kad si jedan od sedmoro djece u siromašnoj porodici, sigurno nije scenarij koji obećava, ali borba takvu djecu možda i čini snažnijim, izdržljivijim, pišu sportske novosti.Već sa sedam godina Luis Suarez se preselio u Montevideo, jedva je otišao tamo, pa je još nekih mjesec dana ostao s bakom.

Izbora zapravo i nije imao, roditelji su našli posao, ali opet, kratko se zadržao u metropoli. Vratio se sljedeće ljeto u rodni Salto, a uticalo je i to što su mu se druga djeca rugala zbog – provincijskog naglaska. Volio je sigurnost manjeg mjesta, volio se bezbrižno igrati na ulici..Trenirao je fudbal, ali je ulaskom u pubertet zapravo odlučio da želi prestati s tim “gubljenjem vremena”, htio je više pomagati roditeljima. Ipak na nagovor prijatelja nastavio je s radom, iako mu je u to doba bilo posebno teško, roditelji su mu se razveli, nije imao niti za kopačke.

“Bio je tih dječak, ali na terenu uvijek eksplozivan. Zatvarao se u sebe, nije puno govorio, očekivano, obzirom što je sve prošao kao dječak. Ali fudbal mu je dao dušu, život”, reći će jedan od bliskih prijatelja porodici Suarez.
“Često nije imao kopačke, ali porodica bi se trudila skupiti novac kako bi mu kupili opremu za fudbal”.Veliki šok doživio je kad je njegova prva ljubav, današnja supruga, Sofija – preselila u Španiju. Sa samo 15 godina odlučio je da će pronaći klub u Evropi, kako bi joj bio što bliže…

Četiri godine kasnije uspio je u tome i preselio je u Holandiju. Uspio je dobiti priliku u Groningenu, potom je stigao poziv za Ajax i ostalo je historija, danas je s pravom smatran jedan od najboljih napadača na planeti.

Postoji jedan detalj, detalji zapravo, njih tri, a zbog kojih je ipak bio nešto drugačiji od svojih saigrača. Incidenti s ugrizima, a koji su natjerali i FIFA-u da taj prekršaj uvede u svoja pravila.
“Upravo zbog odrastanja na ulici, velike borbe koju je vodio kroz život, mnogi zapravo shvataju njegov temperament na travnjaku. Prevelika želja donosila mu je ponekad i probleme. Neki su mislili da se odao alkoholu, ali nije, u njemu je jednostavno ožiljak borbe s ulice!”, reći će blizak prijatelj.A ti problemi su, uz rasistički ispad s Evrom, čuveni – ugrizi. Privatno je vrlo tih, a na travnjaku se pretvara u zvijer.

Dakle, osim što je jedan od najboljih napadača svijeta u zadnjih 15-ak godina, Luis Suarez je poznat i po tome što je u karijeri znao gristi protivničke igrače.
Počeo je 2010. kada je ugrizao Bakkalalu, a 2013. je nasrnuo na Branislava Ivanovića, za to je dobio deset utakmica zabrane, ali to ga nije omelo da ponovno zagrize.
Na Svjetskom prvenstvu u Brazilu je ugrizao Chiellinija za rame, FIFA mu je nije mogla oprostiti nasilnički potez pa je dobio četiri mjeseca zabrane igranja, a te je godine potpisao za Barcelonu. Katalonci ga nisu službeno predstavili.
“Nisu prema meni postupili kao prema čovjeku. Nehumano su se odnosili u tom periodu. Prešao sam u Barcelonu, a čak nisam ni predstavljen zbog tog incidenta”, požalio se jednom Luis Suarez.
A i uticao je na posljednje Svjetsko prvenstvo, u Rusiji prošle godine. Prvi put se u fudbalskim pravilima spominje “ugriz”, odnosno, informacija, uputstvo sudijama, da u tim slučajevima treba dati direktan – crveni karton.

PODIJELI