PODIJELI

Mladen BOŠNJAK

Činjenica da će bijeljinski Radnik ugostiti Spartaka iz Trnave na Gradskom stadionu u Banjoj Luci ponovo otvara jednu od najbolnijih rana bosanskohercegovačkog nogometa. Stadioni! O nogometnim borilištima u našoj zemlji dosta se pisalo, govorilo, polemiziralo…, ali se dalje od toga malo ili nimalo odmaklo.
Bijeljina, recimo, ima stadion koji zadovoljava potrebe tog grada, odnosno podešen je interesu stanovništva za nogomet. Ali, rekoše, ne zadovoljava tzv. europske standarde koji podrazumijevaju određeni komfor u svlačionicama, maksimalna sigurnost svih aktera, natkriveno gledalište, primjeren travnjak, respektabilan kapacitet tribina…

Možda i ne bi bio nepremostiv problem napraviti takav stadiončić, kapaciteta – pretpostavimo – 10.000 stolica, ali se samo od sebe nameće pitanje – kome!? Za koga praviti te moderne arene ako sve ostalo nije posloženo kako treba. A „sve ostalo“ odnosi se, ponajprije, na ekipu, na momčad. Ako je riješen status svih igrača, ako je ekipa kvalitetna u toj mjeri da glatko prođe, recimo, Spartaka iz Trnave, ako trener nesmetano radi svoj posao, ako grad redovno servisira svoj dio eventualnih obveza, ako omladinske škole rade punom parom, ako se organiziraju kampovi… I još puno, puno toga.

U Bosni i Hercegovini nema gledatelja, i u ovakvim odnosima neće ih skoro biti. A stadione trebamo praviti mislimo li milimetra naprijed. Stara igrališta postaju pomalo balast gradovima. Šta napraviti sa ruiniranim Bijelim Brijegom, s dotrajalim Koševom, škripećim Tušnjom, zapuštenim terenima u manjim sredinama. Najuvjetniji stadion u državi – Bilino polje, dakle – sagrađen je prije skoro pola stoljeća. Isplati li se praviti arenu u Doboju kraj Kaknja, kakva je opravdanost uvjetnog stadiona u Gabeli, šta smjera Simin han?

Zaista, teško je pomiriti europske ambicije i europske standarde kada je u pitanje Bosna i Hercegovina. Zbog jednog kratkoročnog izleta u Europu ne isplati se praviti novi stadion, ali ne može se više skakati ni po grbavim ledinama „naše zemlje ponosne“, ne možemo se zadovoljiti uvjetima koje je normalni svijet imao prije stotinu godina.

Glave na okup i donijeti najracionalniji zaključak. Šta i kako dalje s našim stadionima!?

PODIJELI