PODIJELI

PIŠE: Branko Stipković (portal Prve HNL), specijalno za Sportske.ba iz Zagreba

FOTO: Robert Valai

Vezani tekst: TRILOGIJA Prosinečki: Legendarni hrvatski novinar razgovarao sa selektorom BiH samo za Sportske.ba

Vezani tekst: TRILOGIJA Prosinečki (1): Neodlazak na EP 2020. bio bi katastrofa, vjerujem u let svojih Zmajeva, nisam došao miriti nego pobjeđivati!

U proljeće 2012. godine Mozzartsport je objavio poruku Zdravka Mamića:
„Robert Prosinečki može biti glavni trener Dinama i izbornik A-reprezentacije Hrvatske kad poželi. Na njemu je da izabere, i da se javi!“

– Nemam pojma. Nikad me nitko nije zvao, barem ne službeno. Sada ionako nije važno, koncentriran sam jedino na Bosnu i Hercegovinu.

Bio je to uvod u drugi dio RP-trilogije, tema o njegovom trenerskom instinktu i stasanju, o visokim kotama koje mu nesumnjivo pripadaju te o stručnjacima od kojih je najviše učio, koje poštuje i na neki način slijedi.

– Ponavljam: moja želja i obveza, misija koja nema alternative, jest odvesti Zmajeve na iduće EP, 2020. u 12 država i gradova širom kontinenta. Imamo supstancu pretvorenu u vrijednost i moramo uspjeti!

Dok je nosio dres vodili su ga Miroslav Blažević, Mirko Jozić, Velibor Vasović, Dragoslav Šekularac, Branko Stanković, Ivica Osim, Ljupko Petrović, Radomir Antić, Leo Beenhakker, Johan Cruyff, Zlatko Kranjčar, Velimir Zajec, Osvaldo Ardiles… Dojmovi, uspomene?

– Često sam mijenjao klubove, reprezentacije su se mijenjale same. Posebno pamtim Cruyffa, danas na žalost pokojnog. Trenirao je samo Barcelonu te osvojio osam trofeja u osam sezona. Bio je mag nogometa i kao igrač i kao trener. U vrh vrhova spada Osim, popularni „Švabo“. Složio je tolike momčadi i tolike uspjehe. Sa Željezničarom, A-Jugoslavijom, Panathinaikosom, Sturmom, JEF Unitedom. Ćiro? Bili smo vezani neprestano. Razumio je igru i psihologiju, vješto dirigirao na i izvan terena, stvarao, s njim smo uzeli svjetsku broncu.

Ima li smisla podsjećati se sukoba, naprimjer onog kad je Robija kritizirao u Dinamo („Nije dovoljno krvoločan!“) ili kad ga u polufinalu Coupe du Mondea nije Francuzima suprotstavio do sudačke nadoknade?

– Mnogi moji intervjui s njim počinju ili završavaju. Moram li ponovo o onoj diplomi,koju će pojesti ako ja postanem igrač? Nema potrebe. Popijemo kavu svaki put kad se sretnemo, zašto ne.

Kakav je bio Beenhakker?

– Majstor. Kompletan, u to vrijeme zaštitni znak Reala. Što reći za Petrovića koji je Zvezdu doveo do europskog i svjetskog naslova. O Kranjčaru s kojim je Dinamo prvi put izborio grupnu fazu Lige prvaka. Od svakog uzmeš malo, u prijevodu – stekneš mnogo. Moram istaknuti i Jozića, koji mi je postavio odskočnu dasku.

Prosinečki je promociju stručnjaka doživio u stožeru najbolje hrvatske selekcije dok je selektor bio Slaven Bilić. On će to – samozatajan, skroman i nadasve pošten – sigurno poreći, no javna je tajna da je u tom krugu, računajući i Aljošu Asanovića i Nikolu Jurčevića, ipak bio glavni ideolog, ekspert za igru?

– Ne, ne, ne… Slaven je vimše nego izvrstan. Dokazao se i u reprezentaciji i u ruskom, turskom i engleskom klubu (Lokomotiv, Bešiktaš, West Ham). Pitanje je trenutka gdje će opet zablistati. Rastali smo se, nipošto ne i razišli, kad sam dobio samostalnu dionicu.

U Crvenoj zvezdi, Kayseriju, Azerbajdžanu i, eto, Bosni i Hercegovini. Sveukupno desetak godina brzog hvatanja konaca i postavljanja kriterija koji bude opću pozornost. Osnovna načela?

– Vjerojatno svaki od nas želi ofenzivu, posjed, dominaciju. Loptu pod kontrolom. Srećom, BH to zna, može i hoće. Igrom do rezultata.

Preferira li raspored 4-2-3-1?

– Zavisi o kadru. Nekad se osloniš na svoj model, nekad prilagodiš. Ključna je vizija. Detektiranje pa korištenje prednosti vlastite i nedostataka suparničke formacije.

Tko se od vrhunskih stratega današnjice time bavi najbolje?

– Pep Guardiola. Čisti genij. Skupa smo igrali u Barci, shvatio sam kakva je osoba, kakav profesonalac.

Ostali velikani: Jose Mourinho, Zinedine Zidane, Carlo Ancelotti, Jürgen Klopp, Antonio Conte, Unal Emery?

– Zgrozim se čim neki „Einstein“ iz kafića počne osporavati Zidanea, brbljati „Tko je taj…?“ Molim!? Zar čovjek u dvije godine zaredom s Realom nije pobijedio u Ligi prvaka, u UEFA Superkupu, u FIFA klupskom prvenstvu, prislonio tome španjolsku ligu i Superkup.

Htio je podvući i ovo:

– U našim krajevima svi bi se rugali Joachimu Löwu, prigovarali da je bio drugorazredni nogometaš i tek pomoćnik Jürgenu Klinsmannu u Elfu. Da, i? Što ne valja. Za naslov prvaka svijeta valjda nema nikakve zasluge. Smiješno. Umjesto da se iza i uza svakog – ako je već izabran, očito s razlogom – stane maksimalno, zasuču rukavi i pljune u dlanove. Balkanska posla…

Robert je stekao sve propisane „papire“:

– Imam UEFA-Pro licencu. Studij sam započeo u Zagrebu, završio u Beogradu.

Govori njemački, španjolski i engleski jezik. U vezi s nogometnim kadar je bez ikakvih ograda biti i “sudski tumač“. A kako klasificira nogometaše?

– Lionel Messi je najbolji u povijesti. Cristiano Ronaldo nema sreće – rođen je u pogrešno vrijeme, rezervirano za drugoga! To je moj stav iako više simpatiziram Realovce.

Nisu li visine transfera nerealne ako dosežu, čak i premašuju, 200 milijuna eura?

– Jesu. Krivca nema, sve diktira tržište. Koje u nebesa diže Neymara da Silvu Santosa, Philippea Coutinha, Kyllana Mbappea, Paula Dybalu, Paula Pogbu.

Sjajno kotira i Luka Modrić?

– Vjerojatno najkvalitetniji vezni na planetu, u najmanju ruku – jedan od.

Spreman Hrvatsku povesti u polufinale ovog ljeta na ruskim stadionima?

– Ta se generacija bliži kraju. Prema tome, sad ili nikad. Nužno je proći skupinu, i ne stati. Ne smijemo se bojati Nigerije i Islanda, ljutim se kad čitam o tome. Kao da se radi o Francuskoj ili Njemačkoj. Toj Njemačkoj, koja će sastaviti šest sjajnih jedanaestorica dok trepneš, tolika je mogućnost izbora. Onda s klincima prošetati Kupom Konfederacija. Lansirati strašnog Leona Goretzku za kojeg dotad skoro nitko nije čuo. Čudo!

Veli da je sa Zlatkom Dalićem puno pričao na ždrijebu Lige nacija u Nyonu. Pričat će i gledateljima HTV-a, u paru s Antonom Samovojskom, novinarovim višedesetljetnim suputnikom iz SN. Smjenjivati se s kombinacijom Joško Jeličić-Stipe Pletikosa. Uzdamo se da će za Hrvate navijati i Bosanci, mi za njih uvijek, glasno, emotivno. Odsad ćemo pogotovo.

– Drago mi je da se čileanski naraštaj iz ‘87. odlično drži: Zvone Boban je savjetnik u FIFA-i, Predrag Mijatović u UEFA-i, Igor Štimac bio je izbornik Vatrenih, Branko Brnović na istoj funkciji u Crnoj Gori, Davor Šuker je predsjednik HNS-a u kojem Robert Jarni vodi U-19. Ja sam eto preuzeo BiH.

Nije za Regionalnu ligu budući da se iz nje nigdje ne bi išlo; sustav spojenih ali zatvorenih posuda. Ne dopada mu se što Hrvatska, jedina na prostoru bivše države, nema nacionalni nogometni kamp makar je po rezultatima, imageu i reitingu vodeća. Volio bi da se Čelik i Sloboda podignu na ljestvici Premijer lige, suosjećajući zbog agonije Zeničana.

– Lijepo mi je u Sarajevu, prekrasnom multikulturalnom središtu u kojem stvarno imaš bezbroj sadržaja svih vrsta i namjena. O ljudima da i ne govorim. Već sam se udomaćio.

Uvjereni smo da će stručnošću i korektnošću razoružati donedavne oponente, primjerice – novinare. Koji i ne slute kakvog su partnera dobili.

– Jedva čekam novo okupljanje reprezentativaca, u kompletnom sastavu. Ne igramo kod kuće, ali doći će i taj dan.

Dan za blagdan. Startali smo s kontroverznim Maminjom, s njim i zaključimo ovaj prilog:

– Nije li na jednoj od svojih brojnih presica tumačio da smo svi mi vjerovnici dobili novac, redom 6, 10 i 12 milijuna nečega. Ja o tome ne znam ništa. Zapravo je pametnije ne vraćati se i otvarati frontove, to mi je bez veze.

Bez veze, bez love. Robert Prosinečki i neki dečki spontano treniraju strpljivost.

PODIJELI