PODIJELI

Bio je jedan od najboljih golmana Jugoslavije i Evrope. Veležovo dijete, vrhunski sportista, kasnije i funkcioner. Predsjednik Partizana, Fudbalskog saveza, Olimpijskog komiteta Srbije. Prepoznatljiv i autoritativan u Uefi i Fifi.

Ivan Ćurković (15. mart 1944, Mostar) – u svemu što je radio, bio je uspješan. Kao golman Veleža (220 zvaničnih utakmica), Partizana (419) i Saint-Étiennea (528), izgradio je zadivljujuću karijeru.

“U Mostaru sam rođen, proveo sam tamo mladost braneći za Velež, koji je bio simbol grada. Temelj moje karijere udaren je u gradu na Neretvi. Imam i danas tamo mnogo prijatelja, posjetim ga svake godine, pauzu od nekoliko godina sam napravio samo u onim, ratnim godinama. Velež je danas drugoligaš, ali je meni uvijek u srcu” kaže Ćirković za Večerenje novosti.

Ivan Ćurković(lijevo) na treningu Jugoslavije

Malo je igrača iz Mostara prelazilo u Partizan. Većijom ih je put vodio u Hajduk ili Dinamo.

“Moram i to da objasnim. Moje simpatije jesu bile usmjerene prema Dinamu, ali samo zbog golmana Irovića, koji je iz Veleža prešao u Maksimir. Bio mi je komšija i idol. Ipak, Partizan je bio nešto posebno, bio je za mene prije svega – Stjepan Bobek i ta velika generacija. Da ne pričam kako sam se osjećao kada sam došao u tim na čijem golu je bio jedan Milutin Šoškić i kakav je to bio izazov za mene. Došao sam i u Beograd, kosmopolitski grad, gdje sam sjajno primljen i gdje i danas živim. Partizan je zato najbolji potez u mom životu! Otvorio mi je vidike, bio odskočna daska za dalju karijeru. A branio sam u tri kluba na više od 1.200 utakmica i nikada nisam dobio ni žuti ni crveni karton.”

Odlazak u francuski Saint-Étienne, pokazalo se kasnije, bio je pun pogodak.

“A, malo je nedostajalo da odem u Bastiju, čak sam i pristao da odem na Korziku, bez nekih većih ambicija. Ali sudbina je drugačije htjela. Povrijedio sam se u dresu Partizana baš u Mostaru i morao u bolnicu. A onda me je pozvao novinar Jovica Veličković i rekao da poznati menadžer Ukrajinček želi da me vodi u Saint-Étienne. Kako ništa nisam potpisao za Bastiu, odlučio sam se za Saint-Étienne, isključivo iz sportskih razloga. I nisam pogriješio. Osvojili smo četiri šampionske titule, tri puta Kup Francuske, tri sezone sam bio kapiten, igrali smo finale Kupa evropskih šampiona” kazao je legendarni golman.

PODIJELI