PODIJELI

PIŠE: Mladen BOŠNJAK

Bio sam gorljiv navijač. Mlad, drčan, sa svijetom pod nogama. Putovao, ludovao, derao glasnice, psovao, proklinjao, jednom riječju – navijao! No, nikad ništa što bi išlo na štetu voljenog kluba. Nikad baklje, nikad predmeti u teren, nikad rasizam! I, vjerujte, nikad mene niti navijačku grupu kojoj sam pripadao nitko nije poslije utakmice došao specijalno pozdraviti. Čemu, zašto? Ja sam navijao za svoj gušt, iz vlastitog meraka, za svoj groš, o svom pivu i sendviču. Šta me ima ko pozdravljati?

Ili, vjerojatno je u pravu Ognjen Vranješ koji bi ovo pitanje preformulirao u: Šta mi se ima ko naklanjati?
Sve je u pravu naš reprezentativac osim nazivlja „bauštelci“, a na koncu ni to nije uvrijedljivo, naprotiv. Ja mu ne zamjeram što nije ispoštovao jednu pomalo perverznu uobrazilju današnjih „navijača“ da im se „pod mus“ mora doći u onaj njihov ćošak, skrušeno objesiti ruke, slušati nesuvisle i neartikulirane poruke, i na koncu zapljeskati „navijačima“. Nije li to zamjena, ne samo teza, nego svega razumnog. Zar naši reprezentativci nisu višekratno usrećivali sve iskrene navijače, zar im nisu priredili noći ponosa, egzaltacije, i osjećaja pripadnosti? I šta još trebaju učiniti? Pljeskati!?
Ako naš savez zbog nekoga mora platiti globu od, recimo, 50.000 maraka, onda taj netko NIJE prijatelj naše reprezentacije, niti naše zemlje. Ako zbog nekoga moramo čitati komentare u stranoj štampi u kojima nas tretiraju kao raspojasane primitivce, ako se aktualizira kovanica „tamni vilajet“, ako nas zbog nekoga otvoreno tretiraju nedostojnima europskih natjecanja, onda taj netko NIJE niti navijač.

Neću ulaziti u to šta je Vranješ tetovirao po sebi, ja mu zamjeram što se uopće tetovira, ali ne mogu prijeći preko pitanja postoji li to što je ucrtano na Ognjenovoj ruci, jeli to netko supotpisao, amenovao, dopustio, suglasio se? Kakav je krimen u tetovaži granica Republike Srpske? Jeli one postoje? – postoje, vidljive ili nevidljive, ali – postoje! Druga je stvar šta o tim granicama mislim ja ili bilo tko u ovoj zemlji. Bitan je Vranješ i njegov doprinos nogometnoj reprezentaciji Bosne i Hercegovine. A taj doprinos je nemjerljivo veći od bilo kojeg pojedinačnog doprinosa pripadnika navijačke skupine koja uporno pokušava kontrolirati Savez, reprezentaciju, selektora…

Konačno, „mačku o rep“ objesimo floskulu da se nogomet igra zbog navijača. Ne, najvažnija sporedna stvar na svijetu igra se zbog novaca i politike. Jer, da se igra zbog navijača naša bi se Premijer liga odavno ukinula.
Bilo bi dobro, po meni, da i ostali reprezentativci manje budu dijelom „poklonstvene deputacije“, da se manje dodvoravaju, jer bi mogli uskoro svlačiti dresove i „klečati na kukuruzu“. A, Ognjen Vranješ da se ispriča za „bauštelce“. I ni zašto više!

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Sportske.ba.

PODIJELI