PIŠE: Adnan Pločo

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine sutra bi trebala dobiti novog selektora.

Fudbalska vlada će nasljednika Mehmeda Baždarevića birati između Amara Osima i Roberta Prosinečkog. Mišljenje javnosti je podijeljeno oko toga ko bi trebao sjesti na klupu Zmajeva, ali je jedno sigurno. Svi se slažu da je napokon vrijeme da igrači iz, naše, Premijer lige dobiju šansu.

Naravno, niko ne očekuje da oni budu nosioci igre prije Edina Džeke, Miralema Pjanića, Edina Višće, Seada Kolašinca, Muhameda Bešića, ali je vrijeme da se počne vjerovati igračima iz domaćeg prvenstva i da im se da šansa prije nekih koji se godinama “šlepaju” u nacionalnom timu.

Jer kako je jedne prilike rekao Mirsad Fazlagić, legenda jugoslovenskog i bh. fudbala:

“Svaki selektor ima 14 ili 15 igrača na koje ozbiljno računa, a svi ostali su oni koji čekaju priliku iz sjene”.

Kirin kup i jedini trofej

A upravo su igrači iz domaćeg prvenstva pokazali da se na njih ozbiljno može računati. Mehmed Baždarević je vjerovao momcima iz domaćeg prvenstva. Oni su otišli u Japan, istina pojačani nekim od reprezentativaca i osvojili jedini trofej u historiji reprezentacije, te mu se tako odužili za ukazano povjerenje. Savldali smo Dansku na penale, a onda i domaćina Japan nakon preokreta u finalu. Blistao je tada Milan Đurić, ali pored njega tu su bili Amer Bekić, Zvonimir Kožulj, Aleksandar Kosorić, Miroslav Stevanović, Filip Arežina, Goran Karačić, Kenan Pirić… a svi oni su igrali u Premijer ligi.

Zmajeve u januaru očekuju dvije utakmice na “Američkoj turneji”. Odmjerit ćemo snage sa Amerikom i Meksikom, a upravo bi novi selektor trebao za ove susrete posebnu pažnju posvetiti igračima iz Premijer lige, jer se ne radi o zvaničnom UEFA terminu, pa one najbolje klubovi nisu dužni pustiti, a i generalni sekretar Saveza Jasmin Baković je najavio da ćemo ići sa kombinovanim sastavom. Svakako tu bi svoje mjesto trebali naći i igrači koji ne igraju u “ligama petice”.

Ibrahim šehić golman Qarabaga svakako bi trebao, napkon, dobiti pravu šansu na golu Zmajeva. Najbolji golman grupne faze Lige prvaka je svojim odbranama oduševio Evropu. Eldar Ćivić blista u Sparti iz Praga, igra na poziciji lijevog beka i zaslužuje priliku. Samir Memišević je izrastao u jednog od najboljih stopera u Holandiji, ali nikada nije dobio pravu šansu u nacionalnom dresu. Mateo Sušć igra sjajno u Sherifu, gdje je kapiten. On je standardni reprezentativac, ali je tek protiv Estonije dobio šansu i pokazao da se na njega ozbiljno može računati. Aleksandar Kosorić je bio na Kirin kupu, a ove sezone je sa Spartaksom osvojio titulu prvaka Latvije. Tomislav Tomić je igrama u dresu Zrinjskog zaslužio poziv, a ovoga ljeta je pojačao Olimpiju iz Ljubljane. Odlično se snašao u dresu “Zmajčeka” a za Olimpiju je ove sezone odigrao 20 utakmica.

Haris Duljević je pokazao potencijal protiv Belgije. Igrama u Dynamo Dresdenu je privukao pažnju HSV-a čiji su navijači predložili Upravi kluba da ga dovede, što je velika stvar. Zaslužio je popularni “Dulja” da se na njega ozbiljno računa u narednim kvalifikacijama. Muris Mešanović je u dresu Slavije Prag osvojio titulu prvaka i nikome nije jasno zašto ovaj veznjak nikada nije dobio šansu u reprezentaciji. Još jedan Mešanović je zaslužio da mu se da prava prilika. Jasmin Mešanović je ljetos otišao u Maribor. Postigao je devet golova, od čega jedan i u Ligi prvaka, a upisao je i pet asistencija. Tu su Amer Gojak i Armin Hodžić iz Dinama, ali oni su i ranije pozivani u nacionalni tim. Ermedin Demirović je napokon dobio pravo nastupa za Alaves, a odmah je postigao dva gola.

Bogatstvo i u Premijer ligi

Željezničar je jesenji prvak, a u Plavom dresu ima nekoliko kandidata za reprezentativni dres. Golman Vedran Kjosevski, te bivši reprezentativci Goran Zakarić i Daniel Graovac svakako zaslužuju šansu na “Američkoj turenji”. Sinan Ramović, pa i Srđan Stanić, koji je napustio Plave, su zaslužli da ih selektor makar “pogleda”.

Nemanja Bilbija i Kenan Pirić su standrdni reprezentativci i oni nisu upitni, barem bi tako treblo biti, za ove dvije utkmice. Pored njih Marijan Čavar i Ognjen Todorović su svojim igrama zaslužili poziv.

Marko Mihojević, Elvis Sarić i Almir Bekić, koji je bio na Kirin kupu, zaslužuju da se nađu na spisku. Luka Menalo je oduševio sve i on je budućnost bh. fudbala i igrač kojeg ne smijemo izgubiti i koji mora dobiti priliku u A timu. Tu su još i Stipo Marković i Josip Ćorluka koji su na bekovskim pozicijama tima sa Pecare pružali odlične partije.

Filip Arežina, kao član Zrinjskog bio je na Kirin kupu, a sa blistavim partijama nastavio je u dresu Mladosti iz Doboja kod Kaknja. Amer Ordagić, Darko Todorović i Sulejman Krpić su, bez obzira na loše izdanje Slobode ove sezone, pokazali kvalitet, što potvrđuje Ordagićev transfer u Norvešku, a Todorović i Krpić će najvjerovatnije uskoro nastaviti karijeru u inostranstvu. Dino Beširović iz Radnika je odigrao dobru polusezonu. Elvir Koljić već drugu sezonu rešeta mreže u PL, a poziv bi bio nagrada njemu i Krupi za sve ono dobro što rade u posljednje dvije sezone.

Naravno, ne mogu se svi ovi igrači naći u avionu za Sjedinjene Američke Države, ali bi selektor, bez obzira da li se on preziva Prosinečki ili Osim trebao obratiti pažnju na njih. Jer samo ulaganjem u domaći fudbal naš nacionalni tim ima budućnost. Pozivi igračima iz domaćeg prvenstva bili bi i motiv više njihovim saigračima da im se da do znanja da se na njih računa i da rade još bolje i jače. Jer fudbalska reprezentacija BiH neće još dugo moći računati na igrače koji su rođeni i odrastaju u inostranstvu i koji nemaju razvijen nacionalni naboj kao što su imali Pjanić, Ibišević, Kolašinac…