Kada je 10. augusta 2011. godine Edin Višća iz Željezničara stigao u Istanbul Basaksehir, niko nije mogao pretpostaviti da će se zadržati šest i pol godina i ovom klubu. Bh. reprezentativac brzo se našao na radaru velikana Beşiktaşa, Fenerbahçea i Galatasaraya, ali klub nijednog trenutka nije pomislio da ga proda. Kad se bolje razmisli, zašto bi: klub Istanbul BB nema finansijskih problema, Višća ima fenomenalan ugovor i jedna je od najvećih zvijezda kluba. Produžio je ugovor, bori se za titulu, živi u prelijepom gradu i nema potrebe mijenjati ni klub ni državu.

Basaksehir u ovoj sezoni namjerava osvojiti prvu titulu prvaka Turske u klupskoj historiji. Prošle sezone nisu izdržali utrku s Bešiktašem i završili su drugi, sada su prvi, a da tu namjeravaju i ostati potvrđuje i ime najnovnije akvizicije, Arde Turana.

Iako turski veznjak nije na nivou na kojem je bio 2015. godine kada ga je Barcelona kupila od Atletico Madrida za 34 miliona eura zbog čega i nije u prvom planu na Nou Campu, riječ je o jednom od najzvučnijih turskih nogometnih imena novijeg doba.

“Arda se vraća u svoju domovinu i nosit će Basaksehirov dres, a ovo nije veliki transfer samo za klub, već i za cijelu Tursku”, rekao je u službenoj objavi predsjednik Goksel Gumusdag.

Dio “za cijelu Tursku” ne treba posebno objašnjavati. Riječ je o državnom klubu čiji je vlasnik ministarstvo sporta i čiji je najveći navijač predsjednik Recep Erdogan. Upravo je zahvaljujući njemu za 60-ak miliona eura izgrađen stadion koji nosi ime Fatiha Terima i koji je 2014. godine postao dom Basaksehira. U punom smislu te riječi, budući daje smješten usred kvarta, praktički između stambenih zgrada…

Erdoganov uticaj na klub je enorman, on je taj koji “servira” sponzore poput Medipola, turskog medicinskog giganta, kakvi omogućavaju stvaranje ekipa pune velikih imena ili aviokompanije Turkish Airlines.

Erdogan voli sebi dati oduška, otići na utakmicu i uživati u uspjesima svog kluba. Kada su na Rujevici izbacili Rijeku usiljeno su slavili pobjedu uz tursku zastavu i patriotske pjesme, a sve se to uživo prenosilo predsjedniku Turske.

Činjenica da je riječ o omiljenom predsjednikovom klubu najbolje otkriva odakle u donedavno niželigašu toliko velikih imena, od onih domaćih poput Emrea Belezoglua ili Volkana Babacana, do našeg Edina Višće, Adebayora, Clichya, Elije, Inlera, a sve pod vodstvom bivšeg selektora Turske, Abdulaha Avcija.

Prije nego što je potpisao za Basaksehir Adebayor je bio meta Besiktasa. Togoanac je tražio tri miliona funti, a Bešiktaš je nudio dva, onda je uletio Basaksehir i bez problema platio ono što je tražio napadač. Slično je i sa Ardom Turanom jer je klub preuzeo na sebe plaćanje njegove plate koja na godišnjem nivou iznosi devet miliona eura.

Iako u sjeni, Erdogan je najzaslužniji za strelovit uspot, klub ne plaća velike odštete za igrače, ali zato velikim budžeom plaća nogometnim zvijezdama u 30-im godinama pokušava privući navijače.

Budući da su u Istanbulu glavni klubovi Bešiktaš, Fenerbache i Galatasaray malo je toga ostalo, ali geslo “jedna država, jedna nacija, jedna zastava” koje se već nekoliko godina služi u velikoj mjeri i da bi se stvorila svijest da navijati za Basaksehir znači navijati za Tursku.

Sve to dovelo da nakon polovine Superlige Basaksehir bude vodeća ekipa prvenstva. Doduše, u sličnoj ulozi su bili i prije godinu pa ih je Bešiktaš na kraju prestigao, ali ovog puta klupski čelnici očekuju da upravo Arda Turan bude figura koja će praviti razliku i omogućiti Basaksehiru da se odupre preostalim turskim velikanima koji im pušu za vratom.