Piše: Mladen BOŠNJAK
Blaž Slišković se definitivno potvrdio i afirmirao kao dobar i uspješan trener. Zaokružio se. Ne spada u europsku trenersku elitu, ali u „regionalnu“ svakako jest. Prerastao je definitivno „ove prostore“ i za očekivati je da zadnju dekadu žuljevitog trenerskog poziva provede na klupi nekog ozbiljnog kluba, neke ozbiljne lige, u nekoj ozbiljnoj zemlji. Blaž Slišković je, mišljenja sam, to apsolutno zaslužio.
Znam, njegov uspjeh na klupi Zrinjskog samo je dodatno naoštrio palacave zle jezike koji nikad nisu meritorno ni argumentirano raspravljali o trenerskom profilu Sliškovićevom, nego su mu, vrlo zlobno prebrojavali čaše, cigarete, ili listiće tombole. I sad će ga opetovano smjenjivati, do besvijesti prepričavati storiju iz Hajduka koju tako zločesto i s neskrivenom zavidnošću lansira Igor Štimac. A zaboravit će pritom da je mostarski vagabund jedan od rijetkih trenera, ako ne i jedini, koji je i u porazima bio čisti pobjednik, sportski heroj i istinski vođa.
Šta bi drugo mogao biti nakon one utakmice koja bi se igrala do zore da Španjolska nije izjednačila i 100-oj minuti, da što je drugo bio Blaž Slišković nego pobjednik nakon one čuvene utakmice na Marakani, kada je i sebe i svoju momčad poveo „pod prijeteći nož“ razularene i politički ohrabrene tamošnje rulje.
Ponajviše zato je druga titula sa Zrinjskim ustvari satisfakcija, zadovoljenje sportske pravde, kao i „teški i krvavi muhur“ na potvrdi o Sliškovićevoj trenerskoj kompetentnosti. Zasluženo, čisto, s prepoznatljivim trenerskim rukopisom, s podrazumijevajućim usponima i padovima, s nadaleko čuvenom mostarskom prepotentnošću.
I zato su čestitke jedina mogućnost komunikacije sa Blažom Sliškovićem. Barem ovih nekoliko dana. Moramo, barem nakratko, zatomiti gotovo bolesnu potrebu da nekoga, pogotovo uspješnoga, valjamo po blatu, da omalovažavamo velikane svoje struke, da kroz bokalić vlastite rakije prebrojavamo čašice „onog drugog“. Jer, osim prostora za čestitke treneru Zrinjskoga ne postoji nikakav drugi. Nema mjesta pasjaluku, huji, ljubomori, zavidnosti…
Priznajmo Blaža Sliškovića, konačno, velikim bosanskohercegovačkim trenerom. Tako ćemo lakše podnijeti bol u prsima kad postane veliki europski trener.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Sportske.ba.
