Magazines cover a wide subjects, including not limited to fashion, lifestyle, health, politics, business, Entertainment, sports, science,

Bez kritike, molim! Jer, proći ćeš k'o Boro

Blog Image

Mladen BOŠNJAK

Čovjek se nađe u nevjerici kad sazna, spozna, ili pročita da Nogometni savez delegira osobu koja će na BHT komentirati suđenje u emisiji koja je posvećena Premijer ligi Bosne i Hercegovine. Još veći šok izaziva činjenica da je taj isti savez suspendirao dosadašnjeg komentatora Boru Elčića s obrazloženjem da je „previše oštro kritizirao sudačke pogreške“.

Što uopće znači „previše oštro“ kritizirati pogreške, naročito one koje se ponavljaju iz godine u godinu, iz kola u kolo, iz utakmice u utakmicu? Tko je taj u Savezu koji to procjenjuje, čijem je to uhu „previše oštro“ ono što dijagnosticira Elčić? Kome smetanje inzistiranje na otklanjanju grešaka? A one su, te „greške“, nažalost, jedina konstanta našeg čemera kojeg pretenciozno nazvasmo Premijer ligom.

Da ne bi ostalo na ta dva šoka, potrudio se Mirsad Ibrišimbegović koji je vrlo nekolegijalno i dodvornički prihvatio ulogu onoga koji će manje oštro kritizirati sudačke greške. Ako će ih uopće kritizirati.

Ništa, dakle, od toliko očekivanog napretka bosanskohercegovačkog nogometa, ništa od pustih snova da će jednog dana i naši suci, poput slovenskih i srbijanskih, dijeliti pravdu na nekom velikom natjecanju. Ništa od smanjenja korupcije, trgovine, kupovine, dogovaranja i lopovluka. Nogometna igra ostaje, čini se, na samome začelju interesa ljudi koji vode savez, na samoj margini razmišljanja onih koji trebaju stvoriti minimalne uvjete natjecanja u Premijer ligi kako bi njen šampion bio, a morao bi biti, bolji od prvaka Malte!

Ovaj slučaj s Elčićem i Ibrišimbegovićem toliko je tužan i nakaradan, toliko jadan i skučen, toliko nazadan i beznadan – da se i ovaj komentar čini suvišnim i besmislenim. Jer, evidentno je, nakon prva dva negledljiva kola, nakon dvije antipropagande koje smo gledali „po izboru BHT-a“, jasno je da korist od te besmislene skake imaju samo i jedino suci i ostale službene osobe.

Igrači se sigurno neće nigdje prodati, posljednje grupe gledatelja odustaju od notornog gubljenja vremena, krčmarevići bježe glavom bez obzira… Ostaju samo suci, ušuškani u zaštitni celofan birokracije iz Saveza, oslobođeni od normalne kritike ( koju prosječnici nazvaše „previše oštrom“), bez europskih ambicija, zadovoljni s apanažom sa domaćih ledina. I budućim ocjenama Mirsada Ibrišimbegovića.

Ima li ikakvoga smisla o tome pisati!?

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Sportske.ba.

Slični članci