Dugo se neće pojaviti takav igrač na bh.sceni. Najbolji poslijeratni igrač u BiH definitivno! Edin Džeko je kratko igrao na bh.terenima, pa se može s pravom reći da je Alen Škoro najbolji bh.nogometaš u novijoj historiji. Najkompletniji. Ko zna kako bi njegova karijera išla i završila, možda bi još trajala da su ga selektori forsirali. Na žalost nisu. Niti se on gurao. Ni on niti njegov menadžer, što je tadašnjim selektorima olakšavalo da zovu “trabante” umjesto pravih igrača.

Dok je igrao za mladu reprezentaciju Admir Smajić i Šener Bajramović, uglavnom su u superlativima govorili o Škori. Bilo je to zlatno vrijeme domaćeg nogometa. Zašto zlatno? Zato što si bh.talenti nevjerovatnom lahkoćom odlazili u velike inostrane klubove. Recimo, Mirza Mešić je kao “tinejdžer” Slobode završio u šampionskom timu Nanta. Iste godine Škoro će preko Olimpije napraviti transfer u Marsej. Tadašnji mladi reprezentativac BiH Sead Zilić potpisao je za Hertu…

Škoro je bio posebna priča. Ljubimac navijača nakon briljantnih partija u bordo dresu postao je zanimljiv brojnim evropskim klubovima. Odlučio se za Marsej, kod Ksavijera Klementea. Nažalost španski stručnjak nije ostao dugo na klupi, pa je i Alena karijera vodila na različite strane, malo Švicarska, Meksiko, Hrvatska, pa “comme back” na Koševo… Karijeru je rano okončao. U Olimpiku, na Otoci. Mogao je i danas igrati. U posljednje vrijeme Alen na utakmicama “Humanih zvijezda” s prijateljima, bivšima saigračima i rivalima oduševljava majstorijama gdje god se pojavi. Njegovi potezi su pravi merak za publiku. Ovacijama je dočekan u Tuzli, Zenici, gdje god je igrao. Škoro se medijski nije eksponirao ni kada je igrao. Još manje sada kada je u fudbalskoj “penziji”.

“Nemoj mene, majke ti. Znaš da ja to nisam volio ni kada sam igrao. Nazovi nekoga drugog”, tako bi se, a opet gospodski branio Alen od novinarskih upita i mikrofona.

Takav je Alen Škoro. Premda sam ga pratio od juniora , u onoj generaciji s Alaimom, Dudom, Pelakom, Milakom, Janjošem, Berberovićem.., pa sve do kraja karijere. Više sam izjava uzeo od njegove majke i sestre. Koje su bile na dispoziciji novinarima kada je Alen bio u “egzilu”, kraće vrijeme igrajući za Olimpiju.

U posljednje vrijeme vodi prestižni kafić “U prolazu”, u srcu Baščaršije. Radi i trenira za svoju dušu. Mlađa i starija raja, svrati u baštu, neki radi nargile, kafe, a neki da vide istinskog majstora.

Kao sjajnog igrača pamte ga i suparnici, navijači ostalih klubova. Džentlmen u kopačkama.

Za igračke karijere odigrao je briljantno nekoliko derbija. Tek na naše insistiranje, izdvojio je neke…

“Dobili smo Želju, mislim “99/2000.godine. Bilo je 4:1 za nas. To je po meni naš najbolji derbi”, sjetio se za Sportske.ba Alen Škoro.

Iz skromnosti, kakav je već jeste, neće reći da je bio junak derbija. Hvali sve saigrače, nezaboravno navijanje “Hordi”, premda je on igrao simultanku. I danas neki igrači Želje, koji su ga pokušali čuvati, dobiju pritisak kada se sjete vječitih derbija.

Izdvojio je još jedan.

” Na Grbavici smo slavili 2:1. Mislim, prije desetak godina. Bili smo prava porodica. Mi igrači, navijači, treneri, Uprava…

Hvali rivale. Jednog posebno.

“Đelo Muharemović je uvjek bio najbolji kod Želje u derbijima”…

Bilo je i jakih čuvara.

“Haris Alihodžić je bio nezgodan. Iskusan, jak u duelima, što bi mi rekli “namazan” ali vrlo korektan. Nije ni čudo što je pod stare dane zaigrao u reprezentaciji i godinama držao Željinu odbranu. Sjajan igrač.

Smatra da svi derbiji nose posebnu čar, iako nisu ni blizu na nivou kakvi su nekada bili.

“Derbi uvjek imaju posebnu vrijednost. Tako će i ovaj. Volio bih da Koševo bude puno kao nekada, da se fer i korektno navija, da jednostavno se prepričava do narednog derbija. Neka sve protekne u najboljem redu, mi jesmo rivali, ali smo iz istog grada, prijatelji”, poželio je Alen Škoro.

Možda su vječiti derbiji izgubili na zanimljivosti, jer niti jedna ekipa nema domaćih igrača kao što je nekada bilo u oba tabora. Pogotovo što više nema dragulja, asova, poput Škore, Džeke, Štilića, Alaima, Đ. I V. Muharemovića, Janjoša, Cocalića, Šehića, Pelaka, Dude, Avdića, Turkovića, Repuha, Varešanovića, Biščevića, Hurića, Zubanovića, Čenana, Pehlivanovića, Uščuplića, Žerića, Granova, Ferhatovića, Cerića, Mulalića, Joldića, Muratovića,Mešanovića, Smječanina, Obuće, Dedića, Guše, Kunića, Fatića, Vazde, Suljagića, Hošića, Gogalića, Svrake, Gredića, Bureka….

(S.S./Sportske.ba)