Gdje su igrali na današnji dan prije 22 godine Velež i Željo

Tužna sudbina kultnog kluba počela je 15. marta 1992. kada je kao domaćin u prvenstvenoj utakmici Prve lige Jugoslavije dočekao Zemun na stadionu Pod Bijelim brijegom i pobijedio 2:0. Niko nije mogao ni naslutiti da će to biti posljednji domaći meč Veleža na pomenutom stadionu.

Nedugo nakon toga je uslijedio i rat, te sveukupno protjerivanje Veleža sa hrama fudbala, stadiona gdje je stekao slavu i postigao svoje najveće uspjehe.

Obnova kluba počela je 1994. u veoma teškim uslovima, bez ijedne čestite lopte, dresa, kopačke, igračkog kadra i ono najosnovije – fudbalskog igrališta.

I nekako se krenulo, skupili su se i igrači. Prvi nastup Velež je imao na turniru u malom fudbalu u sarajevskoj Skenderiji. U glavni grad igrači su otišli pješke preko planinskih prevoja Prenja i Glogova. Pravi usiljeni marš u trajanju od 24 sata, a izdržali su “Rođeni“ i to, te u kultnoj Skenderiji doživjeli neviđene ovacije za taj nadljudski napor. Velež se još jednom izdigao iz pepela poput legendarnog “Feniksa“ i pokazao da je neuništiv.

Prvo poslijeratno prvenstvo u fudbalu se održalo po grupama, u vidu turnira u Zenici 1994. Za Velež su igrali: Sandžakar, Knezović, Salčin, Kaplan, Nožić, Čampara, Ćupina, Obad, Ćemalović, Bebanić, Tanović, Čolaković, Greljo, Vilogorac.

Prvo “pravo“ prvenstvo pod okriljem NS BiH se ipak održalo u sezoni 1995/96. i opet bili su to nemogući uslovi za Velež. Ponovo bez igrališta – stadiona, krenulo se od Sjevernog logora, pa Jablanice, dok se “utočište“ nije našlo na tvorničkom igralištu u Vrapčićima.

Rubrika “FOTO retrovizor“ se stoga prisjeća sezone 1996/97. i današnjeg dana prije 22 godine, kada su se u derbiju sastali stari rivali – Velež i Željezničar. Od čega je Velež krenuo ponovo (u izgradnju trećeg stadiona) i opstao, biće svima jasno nakon kratkog video izvještaja sa pomenute utakmice.