Razgovarao: Haris Zilić
Bosna i Hercegovina je bogata mladim, uspješnim ljudima, koji nas predstavljaju sa velikim uspjehom i ponosom. Posebno se to odnosi na sport, za kojeg kažu da je najveći ambasador jedne države.
Prelijepa i jedinstvena sportska priča dolazi nam iz Krajine. Riječ je o 20-godišnjoj Emi Felić (31.5.1998. Bihać), koja je uspješna karatistkinja, a pored karatea, oprobala se i u političkim vodama, uspješan je student tjelesnog odgoja, zanimljivo je i to da je jedna od rijetkih ženskih osoba koja ima položen ispit za lovca. Također je i u sudijskim vodama u karateu. Majstor je karatea 3DAN.
Uvijek vedra, nasmijana, ljubazna, šarmantna… Ema svojom pojavom oduševljava. Odgoj je također izuzetan, komunikacija, odnos sa ljudima, kako u sportu i ostalim sferama gdje je aktivna. Za Emu kažu i da je među najljepšim sprotiskinjama Bosne i Hercegovine.
U zanimljivom intervju za Sportske.ba, ova mlada Krajiškinja je govorila o svom sportskom putu, ambicijama, životnim zanimljivostima…
Ljubav prema karateu?
– Karateom se bavim od malih nogu, tačnije od 2005. Sasvim slučajno sam saznala da se u mjestu u kojem živim otvorila jedna karate sekcija, iako nisam znala ni šta je karate, ipak sam se upisala. Godinama sam trenirala, radila, takmičila se, i tu se stvorila jedna ogromna ljubav prema tom sportu. Kako su godine prolazile i kako sam završila srednju školu, prebacila sam se u sekciju koja je bila u gradu. Prije dvije godine osnovao se karate klub JION PEB Bihać, koji vodi selektor Bajro Durdžić. Tu sam se prebacila iz više razloga, a sad znam da mi je to bila jedna od najboljih odluka. Ovaj klub je u dvije godine napravio izvanredne rezultate, te da smo među 3. najbolja kluba u državi. Rezultate, medalje više i ne brojim. Da moram izabrati jednu, teško je, svaka medalja, svaki rezultat ima svoju priču i svoju čar.
Koliko je teško biti uspješan sportista?
– Veoma je teško sve obaveze koje imam izvršiti u jednom danu. Nekad znam reći da mi je 24h dnevno veoma malo. Inače živim 18km od grada i pola dana mi ode u vožnji, stvarno nije jedinstveno, ali sve se može. Fakultet, treninzi karatea, treninzi u fitnessu. Kad smo već kod fitnessa, moram spomenuti svoju fitness trenericu Sanitu Dizdarević koja je odgovorna za moju fizičku spremnost, ali i psihičku, žena koja je također iza mene i moja velika podrška.
Ciljevi i ambicije?
– U karateu kao takmičar mislim da ću još godinu do dvije ostati, nakon toga ostajem u klubu, gdje ću biti uz trenere i selektore, i naravno jednog dana da budem jedna od njih. Moram spomenuti još da sam već tri godine karate sudija.
Trenutak u karijeri koji je ostavio poseban pečat na vas?
– Svako takmičenje ima neki svoj trenutak koji pamtimo, neke loše, ali i lijepe naravno. Svaki uspjeh, velike pobjede, jaki mečevi, to uvijek pamtimo. Evo imamo čak i smiješne trenutke, zapravo trenutak koji mi se desio prije nekoliko u Banja Luci. Radila sam polufinale i protivnica me udarila u glavu, u tom trenutku mi je ispalo sočivo iz oka, tada se meč zaustavio. Ja, sudija, i trener svi smo tražili to sočivo koje se ne vidi i jedva smo ga našli. Kasnije smo gledali video i svi smo smijali toj sceni, samo je moja mama plakala bilo joj žao. (ipak sam nastavila meč, iako ne vidim) borac do kraja (s osmjehom na licu prepričava ovu scenu).
Svrstavaju vas među najljepše sportiskinje BiH, kako se nosite s tim?
– Pa znamo da su karatistkinje većinom među najljepšim sportiskinjama i naravno da se ponosimo time. Sad me čak svrstavaju u najljepše sutkinje, naravno da svaki lijep kompliment ženi prija.
Neostvarena želja?
– Pa inače imam samo planove koje nisam ostvarila, ali sam na putu da ostvarim, a želje su nešto o čemu maštamo pred spavanje i čuvamo ih za sebe. Kažu ako ih otkrijemo neće se ostvariti
Da imate mogućnost da nešto promijenite trenutno u svijetu šta bi to bilo?
– U svijetu, ali i u zemlji u kojoj živim mnogo je toga za promijeniti, teško je izdvojiti. Bolje rečeno sve bih promijenila, ali ko nas pita?
Grad koji bi voljeli posjetiti?
– Ja bih svaku zemlju i svaki grad voljela posjetiti. Veliki sam avanturista. Jer svaki kutak na ovoj zemlji ima svoju priču.
Izreka koja je ostavila jak dojam na Vas?
– Izreka ili kako bi je već neko nazvao, ali ima jedna rečenica mog nastavnika iz osnovne. Rečenica koja mi je tad bila samo obična dosadna rečenica koju je ponavljao, sad mi skoro svaki dan dodje u “glavu” i shvatim koliko je bio u pravu. A to je “život nije fer”.
Najzgodniji sportista?
– Anthony Joshua
Olimpijski snovi?
– Smatram da je svakom sportisti, pa makar on imao 10, 15, ili 25 godina želja i san predstavljati sebe i svoju zemlju za Olimpijskim igrama. I svi su se vidjeli u tome.
Najveća podrška u vašoj sportskoj priči i životu?
– Najveća podrška roditelji, moj otac, koji je sa mnom zajedno i suze i smijeh podijelio. Bio iza mene i čuvao mi leđa svih ovih godina, pa tako i dan danas. Naravno i moja mama koja mi pokloni zagrljaj pun ljubavi istom jačinom, došla ja sa medaljom ili ne.
Poruka za mlade koji se bave sportom?
– Neka nastave tim putem i sigurno neće pogriješiti. Oni koji se ne bave, trebaju se uključiti makar rekreativno zbog zdravlja, a naravno i da izbace svu negativnu energiju koju skupljaju u toku dana. Ne samo mladi, nego sve osobe bez obzira na godine.
