U nedavnoj prošlosti smo pisali i pratili Samira Šehića, a sada je vrijeme da se ozbiljno govori o njegovom nastupu za košarkašku reprezentaciju Bosne i Hercegovine.
Premda ponekad i zaboravimo kakve talente imamo van granica naše države, važno je stalno tražiti i isticati talente koji mogu i žele pomoći našoj reprezentaciji a jednog od njih vam i predstavljamo. Samir Šehić iako još mlad i talentovan college igrač,često je znao riješiti utakmicu u korist svog tima. Odlikuje ga sjajan instinkt za postizanje koševa za 3 poena, a odličan je u situacijama “jedan na jedan” pod obručom protivničkog obruča. Veoma uspješno igra na poziciji krilnog centra, visok je 206 centimetara i, kako kažu američki stručnjaci, veoma je agilan, precizan i dinamičan.
U razgovoru za sportske.ba govorio je o želji da zaigra za bh. reprezentaciju i planovima u nastavku karijere.
Samir Šehić je košarkaš bosanskohercegovačkog porijekla sa dva državljanstva (Bosanskim i Americkim) koji trenutno igra D1 košarku za Tulane University u New Orleans. Trener ovog tima je slavni NBA igrač i trener Mike Dunleavy. Roditelji Jasmin i Amra Šehić su rodom iz Zavidovića koji su otišli iz BiH za USA još 1996-te godine. Samirov prioritet uz košarku sve ove godine je bio i njegov akademski nastup gdje se o Samiru može govoriti sa mnogo poštovanja.
Nakon njegove sophomore godine (druge godine) collega Samir je diplomirao Finansije a već planski ostavio zadnje dvije godine da bi se posvetio Magistraturi na kojoj je uveliko već počeo da radi još od prošlog ljeta. U našem razgovoru sa Samirom saznali smo da je višestruki plan sa više opcija ustvari njegova strategija a ne slučajnost. Samir ima priliku da sa svojim uspjesima na akademskom polju i diplomiranim Finansijama ide u pravcu Business-a gdje već zadnju godinu pripravnički radi za jednu Banku koja se bavi kupovinom i prodajom dionica odnosno berzom u NY. Na drugoj strani je košarka a to je nešto što je došlo u njegov život u 2004.godini kada je Samir imao samo 8 godina.
Aktivnije se košarkom počeo baviti već u 2006.-godini sa deset godina. Poslije toga postao je član mladog AAU programa čiji je vlasnik bio američki Bilioner Kenny Troutt. Sa ovim AAU timom je ostao sve do 2014.godine. Putovanja po cijeloj Americi da bi se igrala najkvalitetnija košarka za taj uzrast bila su dio Samirovog života još od ranih godina što nam trenutno pokazuje da situacija u kojoj se Samir trenutno nalazi apsolutno i nije tako slučajna. Za sve ove godine u timu Bilionera gospodina Kenny Troutt-s (Texas Titans) Samir je sa svojim timom osvojio 4 puta Titulu Prvaka Šampiona Amerike za srednjoškolske uzraste a uz to i u svojoj zadnjoj godini srednje škole bio nominovan za odlazak na McDonald’s All Star American Game.
Po završetku srednje škole Samir je završio svoju zadnju srednjoškolsku košarkašku sezonu sa prosjekom od 19,5 ubačenih koševa i tome dodao 13 skokova po utakmici gdje je sa istom statistikom proglašen Distrikt MVP. Poslije ovakvih srednjoškolskih uspjeha u državi Texas, Samir je važio za jednog od najboljih krilnih centara , ne samo u Texasu nego i na nivou Sjedinjenih Američkih Država,što potvrđuju i pozivnice sa Nike Elite 100 kampova, gdje se okupljaju najbolji mladi srednjoškolci Amerike. Potom je izašao i famozni ESPN renking za srednjoškolce gdje je Samir postavljen na 104 mjesto najboljihsrednjoškolaca košarkaša u SAD i u vrh 20 najboljih krilnih centara u SAD i time obilježen sa 4 od mogućih 5 zvjezdica tog renkinga.
Sve navedeno izazvalo je zainteresovanje velikog broja Divizije 1 collega kontinenta tako da je za kratko vrijeme Samir dobio preko 35 ponuda za školovanje od mnogih velikih škola kao što su; Stanford, Harvard, Notre Dame, Tulane, Penn State, Vanderbilt, Wake Forest, Texas Tech, Iowa, Princeton, Brown, Davidson, Boston Colage, Rice, U of H Tulsa i mnogi drugi.
U kontekstu koledž košarke imali smo priliku da razgovaramo sa Samirom preko Skypa i da ga pitamo mnogo više o raznim temema, gdje smo tu šansu svakako za naše čitaoce iskoristili.
Za sportske.ba govori o svojim planovima, željama i ambicijama u nastavku karijere…
Kako su ponude velikih koledža uticale na sam tvoj dosadašnji razvoj i da li su bile dodatna motivacija za napredak?
“Naravno da jesu. Smatram da nijedan uspjeh nije slučajan. Zainteresovanje svih koledža koje su mi ponudile školovanje a uz to i priliku da igram su zaista bile moja dodatna motivacija za još većim radom a tako i još većim uspjesima. Uvijek sam gledao da napravim izbor gdje bi bila dobra kombinacija akademski jake škole sa što boljim košarkaškim programom što mislim da sam svakako našao na Univerzitetu Tulane na kome se trenutno nalazim i na kome sam prošle godine diplomirao finansije a trenutno radim Magistarski ciklus studija. Znači, važno mi je da imam diplomu sa svjetski priznate akademske škole a u isto vrijeme igram i učim od velikog majstora košarke, bivšeg NBA igrača i trenera Mike Dunleavy-a. Mislim da se takva kombinacija samo može sanjati al eto uz Božiju pomoć ja sam se našao u takvoj poziciji.”
Koliko često treniraš i u čemu se ogleda tvoj svakodnevni trening?
“Najčešće treniram dva puta dnevno pa čak i tri puta zavisi koliko imam vremena da izađem u dvoranu da radim na mom šutu. Imamo ličnog trenera za teretanu i kondicione treninge a naravno tu su timski treninzi koji su uglavnom bazirani na programu rada iz NBA koje naš trener Dunleavy uči svaki dan. A na drugoj strani kada imamo utakmice onda opet imamo treninge ali tada su oni bazirani na drugačijem planu i programu.”
Da li si zadovoljan svojim dosadašnjim rezultatima ostvarenim na Tulane Univerzitetu?
“Akademski sam pri kraju svega onoga što sam zamislio. Diplomirao sam Finansije i pomalo privodim kraju Magistarski rad a na košarkaškom planu uvijek može bolje. Prošle godine sam imao solidnu sezonu gdje sam završio kao najprecizniji igrač lige sa procentom šuta iz igre od 66%. Uz to sam imao 10,5 poena i 5,2 skokova po utakmici gdje sam igrao isto tako oko 20 minuta po utakmici. Trenutno ove sezone ja mislim da sam na 12 poena i 8 skokova po utakmici igrajući u prosjeku 26 minuta. Pored svega ovoga želim da se zahvalim Bogu sto sam odigrao dosada sve ove godine bez povreda. Kada se osvrnem mogu da vidim da mnogo mojih prijatelja koji su od početka igrali sa mnom najljepši sport na svijetu a to je košarka ili su izgubili volju i odustali ili su se povrijedili i iz tih razloga više ne igraju, tako da ja zadovoljstvo najviše mjerim u podršci moje porodice koju imam iza sebe sve ove godine. Moja sestra Melissa i moji roditelji koji me konstantno podržavaju, znam da su oni moji najvjerniji navijači. To je
moja snaga iz koje crpim motivaciju i ono što me čini sretnim a i uz njih je naravno mnogo ljudi koji su dio mog uspjeha i života,tako da se svakako i svima njima od srca zahvaljujem a oni znaju ko su.”
Kakva su ti očekivanja u narednom periodu i gdje se vidiš po zavšetku ugovora sa koledž ekipom Tulane Green Wave?
“Malo je onih koji rade ono što vole u životu. Sve ove godine sam nastojao da se stavim u poziciju gdje ću imati opcije i mislim da sam u tome uspio. Mislim da ću nastaviti da radim ono što volim dokle god to budem mogao.
Odavno su bh javnosti poznate tvoje ambicije i želje da nastupiš za košarkašku reprezentaciju Bosne i Hercegovine da li je i danas tako?
“Želja je uvijek postojala tako da vam mogu reći da se ništa nije promijenilo i da danas čak šta više imam osjećaj da je taj trenutak sve bliži i bliži za obući reprezentativni dres. U nekim prošlim razgovorima i intervjuima pričao sam kratko o mom ocu koji je bio bosanska Olimpijska nada za Barcelonu 1992. u bacanju koplja. Mi volimo našu Bosnu i Hercegovinu. Moj otac je predstavljao našu BiH još prije rata i svega što se dešavalo devedesetih. Odgajan sam uz te priče u porodici koja i danas ima bosanski duh u kući, sirnicu, burek i baklavu, uz prelijepe priče o Stadionu Koševo gdje je moj otac postavio rekord BiH u bacanju koplja za mlade uzraste. Prema tome, živim za momenat kada ću imati šansu da obučem dres košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine i dam svoj doprinos u ostvarenju ciljeva koje trener Bosnić postavi.”
Koji je najveći motiv i razlog da nastupiš za košarkašku reprezentaciju Bosne i Hercegovine?
“Motiv je jednostavan. Moji roditelji su rođeni u Bosni i Hercegovini. Većina moje porodice živi tamo. Posjećivao sam Bosnu i Hercegovinu kao dijete i uvijek ću se osjećati Bosancem iako sam rođen u Americi. Volim zemlju mojih predaka. jer moji korijeni potiču iz te zemlje. Govorim Bosanski jezik poprilično dobro i sam nastup za našu reprezentaciju upotpunio bi moj san. Ako mogu da doprinesem nešto što bi taj tim napravilo boljim,bilo bi mi čast i zadovoljstvo da to uradim, a trenutno osjetim da trebam i mogu pomoći.”
Da li postoji interesovanje i kontakti sa čelnicima KSBiH?
“Da, kontakti i interesovanje delegacije KSBiH postoje i ostvareni su. Sretan sam i drago mi je što je tako. Kao sportista nemam dilemu da li nastupati za svoju domovinu ili ne. Prvi razgovori su obavljeni i nastup za košarkašku reprezentaciju Bosne i Hercegovine je moj dugogodišnji san,tako da ako dobijem zvanični poziv i budem trebao pomoći treneru Bosniću,vrlo rado ću se odazvati na poziv i okupljanje!”
Igrač kojeg trenutno favoriziraš?
“Mnogo je igrača koje zaista pratim i volim da gledam. Veoma cijenim i volim igru Kevina Lovea, radio sam na snimcima njegove igre i razrađivao detalje njegove igre. Znamo kako je on dobar skakač a isto tako njegov šut sa linije od 3 poena je zaista fantastičan. Većina odbijenih lopti pod košem završi u njegovim rukama, a sa druge strane – ko može bolje da šutira sa linije za tri poena od njega? Uz sve to njegove vrijednosti izvan terena su na veoma zavisnom nivou tako da smatram je on jedan od zaista kompletnih košarkaških od kojeg jedan mladi igrač može pronaći.”
Koga smatraš najzaslužnijim za razvoj svoje košarkaške karijere?
“Spomenuo sam prethodno da bez jake podrške mojih roditelja ništa od ovoga ne bi bilo moguće. Oni su moj noseći stub u svemu ovome. Kada sam shvatio da imam njihovu potporu na tako visokom nivou, nastaviti graditi sve ovo gdje sam sad je bilo olakšavajuće. Naravno uz njih bi morao spomenuti organizaciju Texas Titansa, Houston Hoopsa, mog trenera iz Cy Woods moje srednje skole, Univerzitet Vanderbilt a sada već Tulane Univerzitet i njihov trenerski štab. Pojedinačno da bi spominjao zaista mnogo ljudi je učestvovalo da bi bio ovdje gdje se sada nalazim.”
U NBA ligi nastupao je sadašnji predsjednik KSBiH Mirza Teletović, a njegovim stopama ka NBA parketima krenuli su Jusuf Nurkić i Džanan Musa. Koliko pratite igre naših reprezentativca i šta mislite o Jusufovim sjajnim igrama ove sezone u najjačoj ligi svijeta?
“ Moj otac i ja imamo dugogodišnju pretplatu na NBA TV kanal, gdje pratimo sve utakmice i statistike. Počeli smo to uzimati baš prvi put kada se naš Mirza pojavio u Ligi da bismo mogli pratiti sve njegove utakmice, tako da vam je jasno koliko nam je značio njegov nastup u NBA ligi. U njega je moj otac vjerovao od početka i govorio mi: ‘Samo dok se on malo privikne, vidjet ćeš sta će on da napravi ovdje i tako je i bilo,nažalost povreda ga je spriječila u nastavku karijere.Ali vrijeme je došlo za nove izazove i sigurno da je on neko ko trenutno najviše može pomoći bh košarci i košarkaškoj reprezentaciji vratiti nekadašnji sjaj’. Tako da je Mirza definitivno opravdao očekivanja u NBA a isto tako znamo i vjerujemo da će kao što to i Jusufove fantastične igre i ove sezone pokazuju, nastaviti i svi ostali naši reprezentativci što će biti i sa Musom kojem treba vrijeme adaptacije. Za Džanana stvarno sve čestitke! Gledao sam sa svojom porodicom draft tu noć i veoma smo sretni zbog njega. U NBA ligu doći sa 19 godina je veliki uspjeh. U Americi se igra dosta grublja i brža košarka, tako da će u svakom slučaju i on kao nekada i Nurkić, prolaziti kroz fazu prilagođavanja, mada se ne plašim da će biti veoma uspješan. Već sada se primijeti da je jači i stabilniji, a šta će tek da bude za nekoliko godina… Želim mu puno uspjeha. Jedva čekam susrete sa Nurkićem i Musom,ako Bog da u reprezentativnom dresu,što je svakako i najveća želja da zajedno pomognemo svojoj reprezentaciji.”
Kako je tvoje odrastanje u Americi pomoglo u izgradnji tebe kao ličnosti?
“Interesantno pitanje mogu vam reći. U Americi ili bilo negdje drugo znate kako kažu “s kim si takav si” Imao sam sreću da sam u većini slučajeva bio okružen prijateljima koji su imali isti ili sličan cilj kao što sam i ja imao u životu a to je igrati košarku, pobjeđivati i biti najbolji a sa druge strane izgradnja mene pripada mojoj mami jer je uvijek tražila da akademska strana mog života bude isto tako važna kao i košarkaška možda čak i više. Pored svega ovoga,roditeljske ljubavi mi nikad nije falilo i jedna takva kombinacija me napravila ovakvim kakav sam danas.”
Da li imaš slobodnog vremena i kako ga provodiš a uz to pratiš li situaciju u europskoj košarci?
“Slobodnog vremena nemam puno ali ono što imam provodim sa onima koje volim i koji vole mene. Život je kratak da bi se vrijeme trošilo na besmislice. Vjerujem da je važno okružiti se ljudima koji ti nešto znače i kojima isto tako ti nešto značiš. Mislim da je porodica svetinja i kad god mogu tome se najviše posvetim. A što se tiče europske košarke moram priznati ne pratim onoliko koliko bih volio čisto iz razloga oko svih mojih aktivnosti u koje sam se uputio. Ne zaboravite da ja idem u školu više nego puno školsko vrijeme a uz to pune college košarkaške aktivnosti a poznato vam je šta sve ide uz to.”
I za kraj, koja je tvoja poruka za sve mlade igrače u BiH?
“Moja poruka bi bila veoma jednostavna. Nikad ne prestaj da hrliš prema svom cilju koji smatraš da će te napraviti sretnim. Amerikanci kažu “Never Stop Chasing Your Dream”. Smatram da je san ostvarljiv onoliko koliko želiš uložiti truda da se ostvari!”
(N.A./Sportske.ba)