Da je Radnik, umjesto dva remija, uzeo svih šest bodova protiv Čelika i Tuzla Citya, danas bi se Željezničar i Sloboda borili za “prestiž”, a nikako za Evropu. Ipak tim Mladena Žižovića i dalje je u trci za poziciju koja nudi izlaz na evropsku scenu.

Sloboda se protekla tri kola “raspucala”, postigla pet golova, ali je, umjesto devet osvojila samo četiri boda. Čime ni Zlatan Nalić nije zadovoljan, a navijači s Tušnja još manje. Koliko god se Evropa nudi, igra ne garantira da će Nalićeva ekipa ostvariti cilj.

Slična je situacija sa Željom. Plavi su, ako bi se računali samo proljetni rezultati, među najneučinkovitijim ekipama. Baš kao i Sloboda. Samo je Mladost “ostvarila” gore rezultate proljetos.

Amaru Osimu i Zlatanu Naliću zajedničko je što krivicu za nedostatak bodova prebacuju na igrače. Kao da Mladen Žižović ima kvalitetniji igrački kadar. I Osim i Nalić u pauzi najavljivali su borbu za Evropu. Znali su s kakvim igračkim kadrom ulaze u u nastavak sezone. Imati Stanića, Zeca, Bogičevića, Ramovića, Veselinovića, Krpića, Stevanovića, Sipovića, Zajmovića, s jedne, te Muminovića, Vidovića, Ignjatića, Adžema, Ćivića, Ivetic, Husejnovic, Hadzanovic, Alispahića.., s druge strane, ne daje baš puno prostora za “vađenje”. Osim i Nalić sigurno nisu izvisili bijelu zastavu, ali i prebacivanje krivice na igrače, nije način da se popravi borbeni duh u svlačionici. Pogotovo što i navijači smatraju da krivice ima i do trenera.

Ipak, simpatizeri Želje i Slobode nadaju se kako će baš Osim i Nalić, svojim autoritetom, znanjem izvući sezonu. Kada ekipa nema igrački kadar, onda do izražaja dolazi struka. Kao što to pokazuje Stanko Mršić, koji je otpisanog GOŠK-a vratio u život. Ili kao što to čini Čelik s turskim stručnjakom. Zeničani su od borbe za opstanak došli u poziciju da se bore za Evropu, premda su oskudni s igračkim kadrom.

R.S.