U prošlosti je uoči i poslije derbija bilo rasnih anegdota, dosjetki, šala u navijačkim taborima vječitih rivala. Koji su se prenosili u svlačionicu, među igrače…

Uoči jednog derbija na Grbavici, kao pred svaki derbi oba su tima trebala pobjedu. Glavne vedete bili su Admir Vladavić u Želji, a Matija Matko u bordo dresu. Oba brzonogi i spretni napadači. Vladavić je u to vrijeme bio i A reprezentativac. “Vlada” je, kako su mu tepali navijači Želje bio više od običnog igrača. Iako nije bio kapiten Vladavić je slovio kao lider. I na terenu i van terena. Bio je omiljen i kod novinara.

Matko je bio na glasu kao “nestašni dečko” koji je volio naslonit lakat na šank i popiti koju vružu. Sarajevsku. Kao i uvijek pretjerivalo se, ali…

Jedne prilike, a i u želji da po svaku cijenu dobiju komšije s Koševa, tadašnji direktor s Grbavice Samir Ahmedbegović i Admir Vladavić skovaše paklen plan da pobjede bordo tim. Vladavić zamoli svoje ljude da pozovu noć prije derbija Matka i Mačkića kratko u jedan stan na Grbavici. Radi zajedničkog slikanja i kratkog paralelnog intervjua uoči derbija.

”Matko trebamo se ti i ja pojaviti samo pola sata. Popit ćemo kafu i svako svojoj kući”, poručio je Vladavić Matku, a ovaj se s ofanzivnim turbo braničem Mačkićem pojavio u dogovoreno vrijeme i na dogovorenom mjestu.

U sobu “za slikanje” jedva se ušlo od gajbi piva. Radi Matkove adaptacije osim sarajevskog bilo je i Karlovačkog i “Žuje”.

Nama neutralcima bilo je malo neugodno. Bojali smo se reakcije dvojca iz Sarajeva koji su se od gajbi piva jedva probili do dvosjeda.

“Molim vas možemo “raditi” samo ako skonite kamere i diktafone pogasite”, zaprijetio je Matija.

Svi smo se gledali u čudu.

Vladavić je sa svojim prijateljom Elmirom Kuduzovićem, slučajno ili ne također ljevonogim braničem pretresao neutralne promatrače, a onda se Matija dao “na posao”. Krenulo se žestoko, kuckanje, nazdravljanje, živjeli… i tako se praznile gajbe, a nove zalihe stizale su iz tadašnjeg kafića “Kod Davora” tadašnjeg “dnevnog boravka” Željinih nogometaša.

Negdje oko ponoći Matija se podigne i uljudno ispriča.

“Momci nemojte zamjeriti. Ja sam jako prehlađen i ne bi mogao ostati više s vama. Tak mi je žao. Kaj mogu. Ti Marinko ostani ak’ ti se da”, rekao je Matija.

Ni Marinku se nije dalo, on se pravdao da ga bole leđa. Ustvari, bili su uigran tandem. Bila je to njihova dobro uigrana kombimacija s terena. Kad su se uvjerili da su ”povaljali” Željinu odbranu uhvatili su za šteku i jos na kraju naivno pitali.

“Radi li iza ponoći neka ljekarna ovde u Sarajevu. Mačkiću treba nešto za leđa, a ja se raspadam”, pitao je Matko, a što je nama trijeznima izgledala kao provokacija. U najmanju ruku kao dobra za*ebancija.

Vladavić nije mogao vjerovati šta čuje i njegov je rezervoar, u sto sam se nebrojeno puta uvjerio, mogao dosta urankati goriva, ali je Matko premašio sva očekivanja.

A, da negdje oko pola tog “slikanja i paralelnog intervjua” Vladavić je poslao direktoru i nekim saigracima sms.

“Ne brinite! Gotovi su. Matko je mrtav pijan”… U dobro obavještenim navijačkim krugovima oko Želje slavlje je počelo. Glavni bordo adut Matija Matko je onesposobljen za igru.

Kada su bordo tandem MM napuštali “konferencijsku salu” raspitujući se za ljekarnu odnosno noćnu apoteku Vladavić je uspio konstatirati.

”Kakav zagrebački fakin. Kada ovaj bolestan pod antibioticima pije kakav je kad je zdrav”.

Negdje pred svitanje kada je avazov kombi razvozio prva izdanja na obližnju trafiku, Vladavić je samo bacio pogled na naslovnicu Avaza na kojem je domirirala slika kao najava derbija, u svom stilu zaključio.

”Što ste igrali, igrali ste. Nekako je iz trećeg pokušaja s Kudom pogodio vanjska vrata i otišao do prve pekare”.

Kuduzović i Vladavić su otišli kod Alemka na spavanje mada je neki od njih predlozio da popiju jos jednu. Kuduzović je tada živio koliko-toliko “sportskim” životom.

Popodne navijačko ludilo. Grbavica kao šipak. Sjever šarolik. Zapad jug jedno na drugom. Zapad sa gospodom pun. Istok u bordo dezenu. Vlada se dobro drži na zagrijavanju. Kuduz namješta svoju ljevicu. Niko ne obraća pažnju ma Matka koji lagano poput Gaze trčkara ispred istoka. Uglavnom traži hladovinu.

I onda je krenulo. Pršti na sve strane. Vlada hoće, a ne može. Ide sam po loptu na svoju polovicu. Viče, diže ruke prema Željinim navijačima, traži podršku, gestikulira prema svojoj klupi, jasno nam je. Nikome nije jasno kako je Matko još u igri, a ne na ispumpavanju. I onda jedna reklo bi se ničija lopta, dugačka, Matko u stilu Ben Jonsona iz najboljih dana preskače doslovce Damira Memiševića i pogađa. Svi osim navijača Sarajeva su u šoku. Matija Matko igrač utakmice. Nezadrživ. Poput Riberya pretrčavao je protivnike, valjao ih i još pogodio…

Matko je odlučio derbi. Direktor Ahmedbegović i Vladavićev menadžer, ustvari jedan od desetak njegovih menadžera solidarno su platili ceh iz Zagrebačke ulice. Matko je iznesen s terena, ali na rukama svojih saigrača. Vlada je u svlačionici tek uspio prozboriti.

“Mi ga doveli da se malo opusti, a on počisti sve, povalija nas i još nam ga zabi. Kakva baraba!”

Tako se pripremao i odigrao jedan od vječitih derbija. Matija živi u Hrvatskoj. Rado se sjeća te večeri i derbija i gola koji ga je trajno uselio u srca bordo navijača.

Vladavić živi u Mostaru. Povučeno obiteljskim životom. Uživa gledajući kako raste njegov nasljednik Zinedin Vladavic. I klanja svih pet namaza.

Za kraj jedno ružno podsjećanje. Uoči jednog derbija, a bio je tokom Ramazana pročuje se kako Kuduz i Dialiba poste. Ubjeđuju ih, nagovaraju da barem dan pred derbi i za derbi prekinu post. Kuduza “slome”, Dialiba se nije dao.

“Napostićete… ima dana”, posezali su za raznim trikovima saigrači, menadžeri i prijatelji oko Kuduzovića i Dialibe…

I Kuduz na dan derbija prekine post. Slučajno ili ne Kuduzović je bio tragičar vječitog derbija. Jednu bezazlenu loptu doslovce je poklonio Almiru Turkoviću, a ovaj se ušetao u Željin gol i odlučio derbi. Kuda nakon toga nikad vise nije prekidao post niti slušao savjetnike i “prijatelje”…

Glavni junaci ove priče posvjedočit će ove navode. Kako god bile snažne pouke priča je nezaobilazni dio svakog derbija. Svaki vječiti derbi ima jednu ovakvu priču.