Piše: Ismet Turšić Ića

Hadžibegić, Slišković, Kodro, Sušić, Baždarević, Prosinečki..  Osamdesetih i devedestih prošlog vijeka ova šestorka je bila ono što su zadnjih godina bili Thiago Silva, Juninho, Lewandowski, Iniesta, Kroos i Modrić.

Mlađi čitaoci će sigurno misliti da sam pretjerao dok će među starijom klijentalom sigurno biti onih koji će reći da je Hadžija bio Sergio Ramos, Sušić Messi a da se novi Prosinečki još nije rodio.

Činjenica je da je ova šestorka bila najplemenitija vrsta fudbalera tog vremena i da samo zbog pravila da se nije moglo ići u inostranstvo prije 28. godine starosti, nije ostavila još upečatljiviji trag u evropskom fudbalu.

Nakon igračke započeli su trenerske karijere međutim…

Za početak vrijedi napomenuti da svim nabrojanim im je zajedničko to da su sjedili na klupi naše reprezentacije i to manje-više neuspješno.

Danas, 2019., ova šestorka su selektori i treneri Crne Gore, Kitchee iz Hong Konga, drugoligaša Paris FC-a i reprezentacije Bosne i Hercegovine dok Kodro i Sušić trenutno nemaju angažman.

Kako, pobogu? Lako. Fudbal koji se igrao tad je ”usporeni snimak” u poređenju sa ovim današnjim. Ondašnji fudbal je bio možda ljepši za oko, bilo je atraktivnijih poteza nego danas što zahvaljujući sporijem tempu što taktički lošije postavljenom protivniku.

Tada si mogao, k’o Baka ili Robi, pušiti kutiju dnevno i ne ići na treninge a opet biti nezamjenjiv. Danas je to puno, puno teže, da ne kažem nemoguće.

Da li su ti vjetrovi prošlosti naš problem? Nostalgičan smo narod, ne znam kako je danas u BiH ali mi što živimo vani i danas zovemo ”Argetu” našom paštetom. Sve nam je bilo bolje prije rata, svi su nam bili bolji od ovih danas, od muzičara do političara.

Fudbal i reprezentacija nam nije izuzetak. Oslanjamo se na te ”naše legende” koje, evidentno, nisu uspjele kapitalizirati odlične igračke karijere. Da li zbog nemara, manjka motiva da se edukuju (fudbal je puno više od onoga što se dešava između dva gola) i što je najvažnije bez želje da se prilagode današnjoj generaciji fudbalera kojima moraš biti i otac i mati i psiholog i trener i…

Trenersko odnosno selektorsko zvanje je daleko odmaklo od jugoslovenskog  ”Ja sam trener, ti si igrač, ja znam, ti ne znaš i zato zaveži labrnju” stila. Danas je to uslužna djelatnost koja zahtjeva iznimno poznavanje materije i prije svega moć da dopreš do mozgova opterećenih parama, automobilima, zenama, instagramom…

Od Roberta Prosinečkog sam očekivao puno više nego što je do sad ponudio. Očekivao sam elokventnost, da će se osloniti na moć dijaloga poučen svojim ličnim iskustvima međutim on je pokazao istu jugoslovensku prepotentnost koja je krasila njegove prethodnike.

Napomene radi, Hadžibegiću je dežurni krivac bio Braco Salihamidžić, Baki je Elvir Rahimić bio ”bez veze”, Sušić je u periodima javno bio kontra Spahića i Džeke a o Ibričiću i da ne pričamo. Baždarević je uspio dovesti pa izgubiti Jozu Šimunovića a Prosinečki i trakavica sa Kolašincem i Begovićem je svima vrlo dobro poznata.

Jedini koji je u svom (izrazito kratkom) mandatu ispao gospodin je Meho Kodro. Kada je Zvjezdan Misimović njegovim dolaskom na mjesto selektora ostao bez kapitenske trake došlo je do nagle promjene zdravstvenog stanja kod popularnog Misketa. Najavio je oproštaj od nacionalnog dresa zbog problema s ledjima a Kodro se spakovao, otišao u Wolfsburg i ”izlječio” desetku Wolfsburga i naše reprezentacije. Od Misketa smo imali koristi idućih šest godina dok je Kodro malo nakon toga smjenjen.

Pouka dana? Samo direktan dijalog. Ništa preko novinara, menadžera, klupskih ljekara i trenera. ”Dobar dan, dobar dan. Da vidimo šta je problem?”

Samo tako i nikako drugačije.

Danas je selektor Prosinečki objavio spisak za preostale dvije utakmice kvalifikacija koje će na žalost da budu samo revijalnog karaktera. Spominju se neka nova imena ali problemi su puno veći od toga.

Valjda će to uvidjeti i odgovorni u savezu te za idućeg selektora izabrati nekog ko možda nije davao golove direktno iz kornera kada se fudbal igrao pješke nego neko ko zna poslagati kockice i selektirati najbolje.