Piše: Ismet Turšić-IĆA
Salem Prolić je stavio pištaljku usta i označio pocetak. Lobiranje je započelo jer nam Prosinečki, ocekivano, postade Prošlinečki. Iako nisam sklon nostalgiji i jugo-patnji, moram priznati da mi je žao gledati sva ta imena koja sam kao klinac obožavao kako sa klupe Jedne nam Jedine srozaše sve ono što napraviše u kopačkama.
Hadžibegić, Sušić, Baždarević, Prosinečki… Tužno da tužnije ne može.
Nešto razmišljam, možda bi trebali da se okrenemo alternativnim rješenjima pri izboru novog selektora. Da pokušamo putem sms-poruka da ga izglasamo? Eto para Fudbalskom savezu, a ne mora se ni na EP otići!
Zovnuti Sašu Popovića, zamoliti ga za stručnu pomoć, uz njega u žiri staviti Ćiru i pustiti ga da na sebi svojstven način vrši mobing nad kandidatima. Što da ne, kad može ”gospođa sa mladežom na butini” da maltretira omladinu zbog viška kilograma ili zbog ”falša”, zašto ne bi i dobri Ćiro dobio priliku da nekome strese u brk sve što misli o njegovoj fudbalskoj filozofiji?
Ili možda da pustimo nekog iz političke elite da nam vodi najbolje fudbalere koje imamo? Ima tu zaista vrsnih kandidata a što je najbitnije svi su oni navikli na dugoročni rad, rok trajanja na političkoj sceni im seže i do dvadeset godina a našoj reprezentaciji treba upravo to, neko ko zna kako ostati broj jedan i kada objektivno nije za tog broja jedan.
Tako bi mogli imati selektora koji bi repku vodio u karantin u sef Centralne banke a njegova gospođa, doktorica sa višegodišnjim iskustvom iz zdravstvenih ustanova, bi bila idealan fizioterapeut. Pa ako može hirurg plastične medicine da obavlja taj posao, može vala i ona.
Ili bi možda bolje bilo da njih dvoje zamjene uloge pa da ona bude selektor a on da masira? I onako nam masira živce duže vrijeme.
Da li je pak vrijeme da konačno dobijemo jednog pravog, čistokrvnog Srbina na mjesto selektora? Ovaj što im je desetljeće i kusur glavni baja bi bio sjajno rješenje. Zamisli derneka nakon pobjede nad Lihtenštajnom! Cjelokupni fond janjadi i prasića Bosanske Krajine, šatorijada u Lijevče polju, nastupa ON sa pjesmom ”Ne može nam niko ništa”. Ludnica.
Super bi bilo ali on nije domoljub a nama treba jedan takav. Imamo i takvog među političarima ali je sklon sukobima sa svojim igračima. Bojim se da bi nakon tri godine imali situaciju u kojoj bi se on odvojio od repke, napravio svoju selekciju ali pošto ne bi imao dovoljno igrača, morao bi preći sa fudbala na futsal.
I opozicija bi mogla dati moćne selektore. U Hercegovini ima jedan ali u njemu bi sigurno proradio njegov istančani duh za biznis iz devedesetih pa bi nam tako reprezentativci umjesto na pripreme, išli na prinudni rad.
Ovaj drugi na kojeg mislim bi garant pozvao 54 igrača na prvo skupljanje, od toga bi njih 75 % bila mu rodbina i djeca od prijatelja. Oteo bi im kopačke, zaposlio ih u Sarajevu a na stadionu bi nakon pola godine nikao toranj.
(Sportske.ba)
