Piše: Sinan Sinanović
Bila je to 2005. godina. Osmog jula u Valenciji nas je čekala moćna Španija. Koju je s klupe vodio stari lisac Luis Aragones. Španci su unaprijed upisali bodove. Optimizam je dobio pokriće kada su pogledali naš sastav. Blaž Slišković, tadašnji bh. selektor u timu je imao Vidića, Bešliju, Halilovića, Damjanovića, Tolju, Milenkovića, Bajića, Grlića, Grujića. I nekoliko iskusnih Barbareza, Musića, Bajramovića, Misimovića, Spahića…
Igrala se 98. minuta. Vodili smo 1:0 golom Misimovića iz 39. minute. Prava viktorija pred golom odličnog Tolje. I onda crveni karton Bešliji i Haliloviću. Španci su i pored brojčane prednosti i nakon 25 kornera, bili nemoćni. Sve dok engleski sudija Stiven Benet, nije odlučio “na svoj način” režirati ishod utakmice. U toj devedeset i osmoj ili devetoj minuti kapitulirala je naša odbrana. Pale su linije. Španci su “osvojili” bod, a mi izgubili dva. Pokazat će se da su nam ta dva boda nedostajala za baraž.
Za neke je u domovini Blaž Slišković bio heroj, za mnoge i “luzer”, jer smo igrali kukavički što najbolje odslikava odnos kornera 25:0 u korist domaćina. Opet, malo je ko, ma niko očekivao da ćemo Špance držati u šahu do posjednjeg sučevog zvižduka.
U Atini je bila svojevrsna repriza iz Valensije. Dosta stvari se poklopilo. Meša je u Atini imao podsjećanje na gorsko iskustvo iz igračkih dana. Kada je na Grbavici trebalo samo nekoliko sekundi otezati, valjati se po terenu, samo da istekne vrijeme. Gledao se semafor i čekalo slavlje, onda je brzonogi Videotonov Čuhai postigao gol i bacio u očaj Mešu i saigrače. Ne vjerujem da je u trenerskom pozivu ovih, skoro dvadeset godina bio u sličnoj poziciji.
U Atini bi Baždarević i svi, ili skoro svi Bosanci i Hercegovci prije meča objeručke prihvatili remi. Jer u tom slučaju Grcima skidamo dva boda. Međutim, kada se utakmica otvori kao u najboljim snovima, kada je protivnik bezidejan, razbijen, jedini način da se osigura trijumf, jeste da se ne nasjeda na provokacije i računa na sudijske ustupke. Nažalost, naši igrači nisu mogli izaći na kraj s prgavim Grcima i dobrano naklonjenom sudijskom trojkom.
Ima mjesta, ali nema nikakva efekta lamentirati na postavi, problematizirati izmjene i prenaglašenu želju pojedinaca da se protiv Gibraltara odmara. Da li je selektor trebao startati s iskusnim Milićevićem, zašto se nije, možda izmjenom moglo poštediti Džeku od brutalnih startova i provokacija, kojima je bio izložen od prve minute, sve su to pitanja zbog kojih Meša neće spavati noćima.
Kako god, remi ima posebnu težinu. Već u martu ćemo se dokopati druge pozicije. U junu, pobjedom nad Grcima možemo zacementirati drugo mjesto koje vodi u baraž. S pet pobjeda iz šest utakmica sigurno smo drugi. Jasna je matematika. Ozbiljna smo mi i moćna reprezentacija, ako smo tužni zbog remija u Atini. Koja je u posljednih 12 godina izostala samo jednom s evropskih i svjetskih prvenstava.
