Piše: Sinan Sinanović
Ranije, tamo osamdesetih godina prošlog stoljeća bio sam strastveni navijač Crvene zvezde. Beogradske, jer je u to vrijeme bila i “Zvezda” iz Gnjilana. I ko zna koliko još zvezda… Gledao sam dvadesetak Zvezdinih utakmica na kultnoj Marakani, neke i na gostovanjima, u Rijeci, na Tušnju…Najčešće sam na Marakani gledao Zvezdu. Moji jarani i saigrači, Džaja Eva, Izo, Seid.., sjeli bi na bus, voz, u zastavu 128 i na put prema Marakani. Izo, Džaja i ja smo bili “zvezdaši”, Eva “partizanovac”. Seid Gazibegović, nekad super talentirani golman kalesijskog Jedinstva, odavno nije među živima. Otišao je, a da nisam saznao ko mu je bio draži.
Moje posljednje “gostovanje” na Marakani kao navijača bilo je 1988.godine. Kao novinar kasnije ću izvještavati za hrvatske i bh.medije. Na Marakanu sam dolazio kada je “moja” Rijeka igrala sa Zvezdom. Na Marakani sam pratio jugoslovensku Osimovu reprezentaciju, ali i “Ljiljane”, kada je Blaž Slišković predvodio državni tim BiH. Zemljotres, vulkan, rat.., sve u jednom desilo se na Marakani.
Te “88” godine Zvezda je igrala četvrtfinale Kupa šampiona. Na San Siru je bilo 1:1, a u revanšu je Marakana primila više od 90.000 gledalaca. Zvezda je igrala tri utakmice s Milanom. Niti jednom nije poražena, al je u finale prošao Milan. Koji će osvojiti tog ljeta Kup Šampiona. Bila je to čuvena generacija Milana. S čudesnom trojkom Gulit, Van Basten i Rajkard. Naravno i ostatak tima nije bila “posluga”, već u ono vrijeme vrhunski igrači.
Zvezda je imala na klupi autoritativnog Branka Stankovića. “Ambasador” je za prvu utakmicu, a i za drugu postavio najborbenije igrače. Bila je to svojevrsna utvrda, koja je štitila svoju polovicu. Preko centra mogli su samo Mitar Mrkela i Dejan Savićević. Koji je iz “JNA”, iz sivomaslinaste uniforme stigao u ispomoć. I pogodio mrežu milanskog golmana Gallia. Čak je i “sidraš” Husref Musemić više radio na Zvezdinoj, nego na Milanovoj polovici terena.
Poznato je zašto nismo prošli dalje. U revanš utakmici Zvezda je vodila 1:0, ali je utakmica prekinuta zbog magle. I nastavljena sutradan, u nešto ranijem terminu. Što je meni i mojim jaranima napravilo dodatne troškove neplaniranog “produženog” boravka u Beogradu.
Da je sudija pustio samo još pet minuta, utakmica bi se registrirala postignutim rezultatom. I Zvezda bi prošla u polufinale. Milan je bio prejak. I na terenu i van terena. Znao je to i sudija, koji je jako dobro poznavao propise. Odlučio se za prekid i novu utakmicu. Koju su “Rossoneri” dobili na penale. Mitar Mrkela mogao je biti junak, a ispao je tragičar.
Od sedamdeset i neke navijao sam za Zvezdu i mrzio sam svaki tim koji nas je pobijedio. Tako i igrače, koji su pogađali mrežu Zvezdinih golmana Ratomira Dujkovića, Olje Petrovića, Boška Kajganića, Aleksandra Stojanovića, Živana Ljukovčana, Duška Tomića, Branka Davidovića, Stevana Stojanovića…
Milan je jedini klub, jedini Zvezdin “dželat” kojeg nisam mrzio. Naprotiv. Taj sam klub, a da ne znam ni zašto, zavolio.
Od tada sam čest gost na San Siru. Svako toliko “skoknem” do Milana. Moji domaćini su, najčešće Predrag Naletilić, najuspješniji nogometni menadžer s ovih prostora. Jedan od najboljih na svijetu. Naletovo ime nalazi se u “stablu” Milana, na kojem su imena desetak najvažnijih ljudi za Milano. Nale je iza sebe ostavio stotinjak transfera u Seriu A i sve što je vrijedilo doveo je u Milano. Nale je naš, Hercegovac, kozmopolita. Gospodin menadžer! Jedini kojeg znam iz Hercegovine što se ponosi da je “jugosloven”.
“Nisam ja iz Širokog brijega. Ja sam iz Lištice. U Milano sam došao preko Doboja”… Tako mi je svaki put govorio Nale kada bi dočekivao novinarsko-navijačku ekipu iz BiH. Smjestio bi nas u otmjeni hotel “Auriga” nedaleko od kolodvora, na dijelu gdje se križaju ulice Rugiera Boskovicha i Pirelli.
U tom bi hotelu sretao kolege iz Hrvatske, muzičare, trenere, sportsku raju… Jedne prilike smo za istim hotelskim stolom sjedili Zlatko Kranjčar, tadašnji hrvatski izbornik, kolega Orlando Rivetti, Samir Šišić, Nijaz Šivšić, kontraverzni menadžer Marko Kuzmić Bekin… Posluživao nas je osobno Nale. Naručivao specijalitete “kuće” u hotelu “Ala Nale”, kako stoji i na hotelskom meniju.
Nakon utakmice s Ajkasom, mislim da je bila 2003.godina, Nale nas je proveo do prostora gdje mogu biti samo privilegovani. Ranije sam s prijateljem Edvinom Redžepagićem pronašao Zlatana Ibrahimovića, koji je s Ajaksom bio u jednom dvorcu u mondenskom dijelu na Jezeru iza Coma.
Nevjerovatnom srećom Edo i ja smo pronašli Zlatana, koji će mi nakon utakmice pokloniti svoju devetku na kojoj je pisalo ZLATAN. I zbog čega se pobunio njegov otac Šefik.
“Zlatane sine, ti si Ibrahimović! Hoću da tako piše na tvom dresu. I to s onom kvakicom iznad c”- očinski je Šefik zamolio sina. Već u proljeće iste sezone, s devetke nestao je Zlatan, a preko cijelih leđa pisalo je Ibrahimović. Nekako u to vrijeme brigu nad Ibrom preuzeo je kontraverzni Mino Rajola. Dalje je sve poznato. Rajola je uz Zlatana postao najbogatiji menadžer na svijetu, a Ibro najatraktivniji, medijski najeksponiraniji nogometaš na planeti.
I, evo ga opet u Milanu. U godinama kada su njegovi vršnjaci po banjama Zlatan trese mreže kao nekada, puni klupsku blagajnu. Njegov dres jednako je tražen kao Mesijev, Ronaldov, Neimarov…
Jakov Bulić, “milanista sa dna kace”, Bosanac, Hrvat, Švicarac, pozvao je reportere portala Sportske.ba da budemo njegovi gosti na San Siru.
“Nismo domaćini, jer je to “formalno” Inter, ali ne želim da propustite derbi s Interom. Osim toga, za Milan igraju naši Zlatan, Asmir Begović i Rade Krunić”- ubijedio nas je Jakov, nekada vrsni nogometaš, koji je tridesetak godina stanovnik Grubiasca, prekrasnog dijela Belinzone, sjedišta kantona.
Jakova više poznaju u Milanu i Belinzoni nego u Livnu odakle je krenuo u nogometni svijet. Sa suprugom i sinom Robertom vodi porodični restoran tik uz kolodvor, u kojem se okupljaju “profili” svih konfesija, boja, nacija… U “trofejnom” dijelu sale rekviziti su Milana, ali i jedan poseban dres. Senada Lulića, iz vremena kada je igrao za Belinzonu.
“Znate li da je Senad svakodnevno trčao dvadesetak kilometara. Tako je dolazio na trening i vraćao se. Senad je naša ikona”-, biranim riječima Jakov govori za Lulića.
Za Jakova postoje samo “naši” igrači s “ex”
jugoslovenskih prostora. I oni drugi.
Premda Zlatan ima posebno mjesto, Jakov s jednakom pažnjom tretira Begovića i Krunića. Sretan je zbog ” našeg” Zvone Bobana i njegove pozicije u Milanu. Premda je poraz teško podnio nije pao u očaj.
“U četvrtak dolazi Juventus”. Još jedna velika utakmica za nas. Bit će Milan sa Zlatanom opet onaj stari, pravi, super jaki Milan”- tim je riječima Livnjak sa švicarskom adresom ispratio reportersku ekipu portala Sportske.ba.
Još dugo će se pamtiti komšijski derbi na San Siru. Zanimljivo da je svih šest pogodaka palo na jednom golu. Da su trojica (Brozović, Rebić, Ibrahimović)” bili strijelci igrači balkanskih korijena čija prezima završavaju na “ić”. Šteta što Krunić nije igrao. Možda bi i on postigao gol…
Milanskom derbiju svjedočili su bh.selektor Dušan Bajević, sa svojim asistentima Rusmirom Cvikom i Slavenom Musom. Oni su sa “šefom” na “marginama” milanskog derbija imali niz korisnih sastanaka. Razgovarali su s Begovićem i Krunićem, predočili im viziju novog stručnog štaba. Dan prije Cviko i Musa bili su u Ferari na utakmici našeg Ervina Zukanovića. Za “stožer” bh.reprezentacije nema odmora. Tako će biti sve do baraža. Nadajmo se do eura i mundijala 2022.godine u Kataru. Zlatanova devetka iz Ajaksa završila je i Stjepan Polju, kakve li sudbine, kod Miralema Ibrahimovića. Za koju bih danas sve dao. Između susreta iz 2003.i danas, Ibrahimovićem sam se sretao još desetak puta. Svojevremeno ugostio je kolegu Emira Delića i mene u kući mamine sestre u Novalji, gdje je ljetovao nekoliko dana nakon EP u Portugalu. Zbog Zlatana sam gledao i švedsku reprezentaciju i sve njegove klubove. Barem još godinu najčešća destinacija bit će San Siro. Ma, koliko se preznojavali zbog najskupljih putarina u svijetu.