Razgovarao: Haris Zilić

Na jugu naše zemlje, tačnije u Stocu, sve je više sportskih aktivnosti i pozitivnih priča. Čaršija ne Bregavi je ovaj vikend organizovala “Simba olimpijadu” za najmlađe generacije, čime se dao veliki akcenat na rad sa djecom.

Simbu vode treneri Deniel Vojinović, Senad Ivanković, Emina Hamzić i Irnesa Razić, a upravo je 20-godišnja Irnesa kroz “Simbu” uplovila i u trenerske vode, obzirom da je aktivna rukometašica OŽRK Iskra Stolac.

Sa Irnesom smo razgovarali o ovom vrijednom projektu u Gradu na Bregavi, ambicijama, ciljevima….

Kako je raditi s najmlađim generacijama?

– Raditi sa najmlađim generacijama je divno iskustvo. Ove godine sam počela trenirati najmlađe članove u Školi dječijih igara “Simba”. Simba ima četiri trenera, a tu su: Deniel Vojinovic, Senad Ivanković, Emina Hamzić i ja. Atmosfera u Simbi je odlična. Naši članovi su uvijek dobro raspoloženi za treninge, i uspiješno obavljaju zadatke koji su, naravno, u skladu sa njihovim godinama. Svaki trening u njima budi sve više želje da uče nešto novo i da što bolje nauče. Iako se radi o djeci koja su dosta mlada, svi su dobri u sportu i odlično obavljaju zadatke, ima ih i mlađih od tri godine, ali odgovorno možemo tvrditi da će njih dosta u budućnosti biti veliki sportisti, a nama će biti drago ako im na tom putu budemo pomogli.

Radi li se dovoljno u BiH s djecom kada je u pitanju sport?

– Moje mišljenje je da se u BiH dosta radi sa djecom. Mislim da je najbolje već od malih nogu voditi najmlađe članove na sport. Također, u našoj Iskri ima dosta malih djevojčica koje treniraju, i rezultati se naravno vide. Svaki trening se radi nešto novo, i samim tim raste i želja da se što bolje nauči. Što se tiče sporta u Stocu, veliki broj djece trenira i postižu dobre rezultate, nadam se da će tako biti i sljedećih godina, jer na njima je budućnost.

Igrački ili trenerski poziv, gdje se bolje osjećaš?

– Treniram rukomet već devet godina. Uvijek me zanimalo kako je to biti trener, to je dosta odgovoran posao. Mislim da je lakše biti igrač, jer trener je taj koji se uvijek brine za klub i svoje igrače, planiranje utakmica, putovanja, i ostalo. Tu je uloženo dosta odgovornosti i truda, a naši treneri i uprava kluba su se uvijek brinuli oko svega, da nas što bolje nauče i pripreme za utakmice, a naše je bilo da igramo i pokažemo koliko možemo. Biti trener je jako lijep osjećaj, pogotovo biti trener najmlađih generacija, kada vidiš koliko oni žele da rade, koliko se razvesele kada nešto dobro odrade, tu sreću na njihovim licima i borbu je nešto najljepše za vidjeti, i jako mi je drago što sam dio tima Simbe.

Iskra pauzira ovu sezonu, nedostaju li utakmice? Kakvi su planovi u budućnosti?

– Ove godine smo pauzirali sa Federalnom ligom. Ali nadam se da ćemo se sljedeće sezone vratiti, jer tamo Iskra i pripada.
Dosta je neobično bez utakmica, jer smo navikli da je svaki vikend neka utakmica. Sada Iskra ima dosta mladih igračica koje mogu pružiti dobre utakmice sa seniorskim timom, i nadam se da ćemo sljedeće sezone nastaviti igrati, trenutno je ekipa dosta mlada, ali sa radom i trudom se sigurno mogu postići odlični rezultati. Naša ekipa je i prošle sezone bila dosta mlada, bilo je dosta povreda, domaćih utakmica na 3 različita terena, ali Iskra je tu, i vratit ce se tamo gdje i pripada.

Hoće li Stolac napokon dobiti dvoranu?

– Iskreno se nadam da će Stolac dobiti svoju dvoranu. Mi smo domaće utakmice igrali u dvorani na Berkovićima, u Mostaru i u Čapljini. Uvijek je na tribinama bilo ljudi iz Stoca, dvorana na Berkovićima je uvijek bila puna, ali naravno, da to ne može biti kao kada bi igrali u Stocu i zato se nadam da će Stolac dobiti svoju dvoranu, jer najljepše je igrati u svome gradu.

Je li teško uskladiti fakultet i ostale aktivnosti, prvenstveno sportske?

– Druga sam godina Zdravstvenog studija. Mislim da se može sve stići, ako se dobro podijeli vrijeme. Uvijek se može naći vremena poslije fakulteta i predavanja za treniranje i druge sportske aktivnosti. Uz dobru organizaciju, za sve se nađe vremena što se tiče treniranja i fakulteta.

Poruka za one koji se bave sportom ili planiraju ?

– Preporučila bih svima koji već treniraju ili koji žele da treniraju, da nikada ne odustaju, da rade i trude se, jer rad i trud će se uvijek isplatiti. Također bih preporučila da treniraju samo ono što žele i u čemu vide sebe, i želim im od srca da budu najbolji u tome i naravno da ne odustaju, jer poslije ce im biti drago, jer najljepše je igrati za svoj klub, i za svoj grad, i kada znas gdje god da odeš na utakmicu ili takmičenje ti si jedan od onih koji predstavljaju svoj grad. Volja, rad i trud uvijek nađu put, i uvijek će se isplatiti.