Proljeća 1999. NATO bombardovanje na SRJ zaustavila je loptu na skoro tri mjeseca pa su prvak i evropski učesnici proglašeni za zelenim stolom.

Pruje šest godina fudbalska Srbija privremeno je stala zbog poplava, ali je, srećom, sezona završena sa malim zakašnjenjem.

Neslavno je završen i poslednji šampionat SFRJ 1991/92. Hrvatski i slovenački klubovi su izašli iz sistema FSJ i nisu ni počeli sezonu sa klubovima iz ostalim jugoslovenskih republika.

Rat u Bosni i Hercegovini spriječio je timove iz „Jugoslavije u malom“ da privedu takmičenje kraju. Borba za bodove okončana je uz učešće ekipa iz Srbije, Crne Gore i Makedonije.

Iako je neumjesno porediti zaustavljanje fudbala zbog rata i pandemije virusa kovid-19, zanimljivo je podsjećanje jednog od učesnika nesuđene utakmice Željezničar – Rad 5. aprila 1992. na sarajevskoj „Grbavici“.

Simo Krunić, sadašnji trener Radnika iz Surdulice, bio je standardni prvotimac Želje u posljednjoj sezoni zajedničke jugoslovenske lige i dobro se sjeća tragičnog početka rata u njegovom gradu.

– Noć prije predviđenog termina za meč proveli smo u karantinu u hotelu „Bristol”. Došli smo na stadion uobičajeno ranije. I mi, i igrači Rada, spremali smo se da izađemo na zagrijavanje, ali nas je u tunelu zatekla pucnjava iz pravca Policijske škole na Vracama, koja se nalazila 200 metara na brdu iznad stadiona. Gledali smo ka terenu, ali kako se paljba nastavila vratili smo se u svlačionice. Bilo nam je jasno da od utakmice nema ništa, ispričao je Krunić za Sportski žurnal.

Tadašnji direktor Željezničara, legendarni Josip Škija Katalinski, pomogao je Građevinarima da se domognu sarajevskog aerodroma i odatle se vrate u Beograd.

Simo Krunić se ipak, nadao da je fudbal samo kratko stao u Sarajevu.

– Niko od nas nije očekivao da će rat da potraje. Mislili smo da će brzo da se postigne primirje. Psihoza se, ipak, osjećala, strah i neizvjesnost uvukli su se među sve nas i nismo više razmišljali o fudbalu…

Bez obzira na fudbalsku zarazu ona globalna, gripozna, ne dozvoljava nam da planiramo srećan završetak sezone na terenu.

– O fudbalu, uopšte, ne razmišljam. Pandemija je zahvatila čitav svet i najvažnije je da se širenje virusa što prije zaustavi. U ovom trenutku nije bitno da li ćemo i na koji način da završimo sezonu – svjestan je i Simo Krunić da samo solidarnošću i disciplinom možemo da pobijedimo koronavirus i vratimo se i fudbalskim radostima.