Mnogo epskih utakmica u svojoj skoro stoljetnoj historiji je odigrao mostarski Velež. Duga i svijetla tradicija je prožeta istinskim vrijednostima i legendama.
Od svog nastanka 1922. godine Velež je imao i svoje vjerne navijače. Rođeni, Rođeni, Rođeni, Rođeni… U horu temperamentno i zanosno navijači bodre svoje ljubimce – igrače Veleža. Kroz ovu prisnu riječ tifozi ispoljavaju svoju privrženost, ljubav, bliskost i povezanost sa klubom.
Priča o najljepšem nadimku na svijetu koji ima jedan klub, to pitomo “Rođeni” veže se za navijača Ljubu Petkovića, a nastala je pedesetih godina prošlog stoljeća. Zatim gledajući retrospektivno, prva navijačka grupa koja je podržavala “Rođene” zvala se Crveni šejtani, a 1981. u finalu Kupa sa Željom 3:2 na Marakani već se pominjao novi naziv – Red Army.
Naime, na današnji dan – 1. aprila 1981. godine Velež je na svome stadionu Pod Bijelim brijegom igrao polufinale Kupa maršala Tita protiv titogradske Budućnosti i na kraju slavio prolaz u finale pobjedom 2:1. Oba gola postigao je Vahid Halilhodžić.
Tada su se navijači odlučili malo bolje organizovati, kako bi što više raje putovalo u Beograd na finalnu utakmicu protiv Željezničara. Bilo je to drugo finale Veleža u Kupu, nakon 1958. godine, kada je protivnik bila Crvena zvezda.
Karavane autobusa, automobila i dva specijalna voza za Beograd dovelo je oko 15 hiljada Mostaraca na finalnu utakmicu. Na kraju, Velež je slavio rezultatom 3:2, sa dva gola Vahida Halilhodžića, a treći je dodao Okuka. Tako je Velež postao prvi bosanskohercegovački klub sa osvojenim Kupom maršala Tita. Klanjalo se Vahidu na Terazijama, a doček u Mostaru je bio nezaboravan.
Red Army naziv još jače je zaživio u drugom finalu Kupa 1986. sa Dinamom 3:1. U okviru Red Army-a djelovale su i manje grupe, a najbitnije među njima: Zealots, Eagles, Chicago, Furia, Carina. Uz to Red Army je bila prva navijačka grupa u tadašnjoj državi koja je službeno prijavila svoje postojanje kao građansko društvo. Sudski su ovjerili ljubav prema klubu i bili registrirani.
U Beograd je na pomenuto finale sa Dinamom koje je Veležu donijelo i drugi Kup trofej stiglo 15.000 navijača Veleža. Glavni grad Jugoslavije i ulice njegove su bile preplavljene crvenom bojom. Voz navijača Veleža na putu za Beograd je zadivio jugoslovensku tifo scenu.
Za tu priliku je promovisana i himna „Rođeni, Rođeni”. Tekst je napisao Mišo Marić, Kemal Monteno je komponovao muziku, a otpjevao je Pod Bijelim brijegom Željko Samardžić. Velež je slavio rezultatom 3:1, sa dva gola Bijedića, a jedan je dodao i Jurić. Opet je Mostar priredio doček svojim herojima za pamćenje.
Osim ovih gostovanja u Beogradu, izdvajaju se i gostovanja Hajduku u Splitu, kada je 8.000 navijača “okupiralo” Poljud, te nadaleko poznato gostovanje na Tušnju 14. juna 1987. godine, kada se protiv Slobode odlučivalo o naslovu prvaka države. Nažalost, to gostovanje 5.000 navijača Veleža ostalo je u ružnom sjećanju zbog nereda, koji je kasnije nazvan i Yugo-Heysel.
U prvoj polovini 1992. godine nastaje doba koje niko sa zdravim razumom ne može razumiti i koje nikome ko nosi Velež u srcu neće ostati u lijepom sjećanju. Velež, kao simbol zajedništva i jedinstva postaje trn u oku nacionalistima i doživljava odbacivanje i progon.
Ipak, FK Velež je nemoguće tek tako uništiti. Uz njega je ostao dovoljan broj igrača i navijača, koji 1994. godine nastavljaju tamo gdje su ih zli ljudi na kratko prekinuli.
Red Army u sezoni 1998/1999. opet doživljava renesansu. Prave se transparenti, navijački rekviziti i počinje se ići na gostovanja. Između mnogih gostovanja, vrijedi izdvojiti nekoliko velikih posjeta južnoj tribini stadiona Koševo, te gostovanje na Grbavici 2006. godine kada je Red Army napunio istočnu tribinu, što niti jednoj gostujućoj navijačkoj grupi nije uspjelo (ne uzimajući u obzir sarajevski derbi). Ne postoji stadion u BiH, a da Velež nije imao podršku sa tribina.
Red Army danas slavi 39. rođendan kao prva sudski registrovana navijačka skupina u Jugoslaviji i najstarija navijačka grupa u BiH. I dalje su 12. igrač Veleža, u dobru i u zlu, uvijek zajedno.
(Mirsad Starčević/Sportske.ba)
