Na adresu našeg portala stigo je saopštenje Sindikata profesionalnih fudbalera u BiH kako bi se javnost uppoznala sa dešavanjima u FK Željezničar, a povodom odnosa tog kluba i šefa stručnog štaba, Slavka Petrovića sa igračem Sanelom Jahićem.
Igrač ima potpunu podršku Sindikata koji neće dozvoliti ovakav način ophođenja prema igraču koji je dijete FK Željezničar, te da to bude ustaljena praska u bh. fudbalskim klubovima.
Pismo Sanela Jahića vam prenosimo u cjelosti.
”Poštovani,
Nerado sam se i s osjećanjem gorčine , odlučio započeti ovo pismo, još uvijek ne vjerujući da sam prinuđen na ovaj način komunicirati sa klubom kojeg volim, u kojem sam kao igrač ponikao i u kojem želim okončati svoju profesionalnu karijeru. Prije nešto više od sedmicu dana, mediji su obavijestili javnost da je šef stručnog štaba FK Željezničar, Slavko Petrović, donio odluku o mojoj suspenziji, nudeći kao razlog navodno kršenje klupske discipline.
Istini za volju, direktor FK Željezničar potpisao je Odluku o mom udaljavanju iz trenažnog procesa sa prvim timom dana 16.11.2016.godine, a na osnovu prijedloga šefa stručnog štaba koji je datiran samo dan ranije, 15.11.2016.godine. U tom dokumentu kao razlozi za moju suspenziju navode se odlazak sa treninga 4.11.2016.godine i izostanak sa radnog sastanka 5.11.2016.godine. Trener Petrović nije našao za shodno da obavi razgovor sa mnom i sazna moje razloge, čime je pokazao da djeluje ne kao šef stručnog štaba, već kao klupski redar, kojem je važnije demostrirati vlastitu moć pred medijima i klupskom upravom, nego se baviti otklanjanjem problema unutar igračkog pogona. Povrh svega, desetodnevni period koji je treneru Petroviću bio potreban da direktoru kluba podnese prijedlog za moju suspenziju pokazuje s kojom ozbiljnošću on doživljava klupske propise, iste one na koje se poziva u izricanju sankcija.
Kao fudbalski profesionalac, sa dugogodišnjim domaćim, međunarodnim i reprezentativnim iskustvom, itekako dobro znam kakav je značaj discipline u sportu i kakve mogu biti posljedice tolerisanja nediscipline. Ali jednako dobro znam i to da je značaj pravde i istine još veći. A u mom slučaju stradale su i pravda i istina, jer nikakvog kršenja discipline nije bilo, pogotovo ne nekakvih ružnih scena. A da je riječ o činu samovolje, najbolji je dokaz to što dokumente o navodnoj nedisciplini dobijam desetak dana po suspenziji, a javnosti je ponuđeno samo šturo obavještenje.
Tačno je da se trener Petrović i ja ne slažemo uvijek u mišljenju, ali razlike u mišljenju nisu i ne smiju biti smatrane za nedisciplinu. Pogotovo ne smiju biti korištene kao opravdanje za izostanak očekivanih rezultata. Od profesionalnog fudbalera očekuje se da pruži svoj maksimum na treninzima i na utakmicama u skladu sa trenerovim zamislima, ali ne i da bude poslušni sljedbenik svake trenerske misli.
Na ovaj način, suspenzijom, a zatim i ”priključenjem trenažnom procesu izvan prvog tima”, bez utemeljenog obrazloženja, narušena su moja prava kao fudbalskog profesionalca, a moja osjećanja, kao člana velike Željezničarove porodice, duboko povrijeđena. Do jučer beskrajno radostan zbog povratka u voljeni klub, odjednom sam se našao u situaciji da mi je trener Petrović i „tužilac i kadija“.
FK Željezničar je klub previše duge i previše svijetle tradicije, da bi u njemu smjelo dolaziti do ovakvih slučajeva. Željezničar je, jednostavno, veći od svih nas i autokratsko ponašanje bilo koje pojedinca može mu samo nanijeti štetu, ma koliko se to pokušavalo predstaviti kao djelovanje u interesu kluba. Naravno da trener mora imati autonomiju u svom djelovanju, jer on snosi i najveću odgovornost za ostvarene rezultate, ali ta autonomija mora biti usklađena sa ciljevima kluba, a ne sa ličnim planovima i ciljevima.
Zbog svega što se desilo, osjećam obavezu da obavijestim javnost, a prije svega navijače i prijatelje FK Željezničar, da svojim postupcima nikada nisam, niti bih ikada načinio štetu klubu. Tim više što je riječ o klubu u kojem sam ponikao kao igrač, u koji sam se dva puta vraćao iz inostranstva i u kojem bih želio okončati svoju karijeru. FK Željezničar je ispisao neke od najsvijetlijih stranica bosanskohercegovačkog sporta i, premda stanje nije uvijek bilo idealno i usklađeno sa željama igrača i navijača, on može napraviti još veće sportske podvige u budućnosti. Ali samo ako se uspije izboriti sa ličnim ambicijama pojedinaca i ako se ustroji sistem u kojem neće biti moguća ovakva situacija – da igrač bez osnova bude odstranjen iz tima”, navodi se u pismu bivšeg reprezentativca BiH.