Piše: Nermin Bise
Jeste za svega petnaestak minuta na Grbavici potopljen Velež sa tri gola plavih, no, u ta tri navrata igrače Željezničara obilno je častila kompletna odbrana Mostaraca. No, vratimo se na detalj koji se desio samo par minuta prije pred golom Filipa Erića. Utakmica je mogla krenuti sasvim drugom putanjom da je iz najbolje moguće prilike, sam pred golmanom, Fejsal Mulić zabio za vodstvo Veleža. Ali, to je fudbal. Dok jednom ne smrkne drugom ne svane. A svanulo je igračima Amara Osima dok je u tih 15 minuta blic-kriga mrak na oči pao igračima Feđe Dudića. I tu je, manje više završena sva priča o potpuno zasluženom trijumfu tima s Grbavice.
Loše da lošije nije moglo krenuti, gledano iz perspektive navijača, ali i stručnog štaba Veleža. Krivci jesu igrači, no, njihov trener Feđa Dudić nema ama baš ni jedan miligram krivice. Odabrao je početnih jedanaest u koje je vjerovao, a oni su njegovo povjerenje prokockali. Zato ih je u svlačionici na poluvremenu čekala kazna. Kompletna zadnja linija od četiri igrača ostala je u svlačionici. Da je Veležova legenda rahmetli Sulejman Sula Rebac sinoć mogao biti na mjestu Dudića ovoj četvorici bi vjerovatno naredio da laganim trkom krenu polako prema Mostaru, pa bi ih negdje oko Bradine u povratku ukrcali na autobus, ako bi i tada jer ne bi bilo isključeno da četvorka istrči i kazneni super maraton od Sarajeva do Mostara.
Zanimljiv je jedan fenomen, valjda je tako samo u Mostaru, da navijači krenu rušiti nekoga, ne za jedno poluvrijeme, nego za petnaestak minuta koliko je trajao kratki spoj u glavama fudbalera Veleža koji su djelovali kao da su zalutali na travnjak Grbavice. I onda, takva publika, da li ih nazvati navijačima uopšte, odmah počnu kritikovati i tražiti trenerovu glavu, Dudićevu u ovom slučaju. Nije, međutim, Feđa zaslužio takav odnos prema njemu. Ima on lijepog kredita jer je od Veleža na koljenima napravio Velež pred kojim su u prošlom nezavršenom prvenstvu svi strepili i strahovali. I sad za crnu rupu od 15 minuta nije pošteno niti je korektno tražiti Dudićeve greške i pozivati na ”njegov linč” u određenim kružocima i kuloarima.
Već naredne subote na Veležovu Arenu stiže gradski rival Zrinjski i bit će to premijerna utakmica pod svjetlošću reflektora na tom stadionu. Onako loše poluvrijeme teško da se može ikad više ponoviti, i ako se moralo desiti, a dešava se u fudbalu često, bolje što je to bilo odmah na startu u duelu s jakim rivalom. Teško da će Velež u sedam dana dva puta odigrati loše. Na Dudiću i njegovim pomoćnicima je da dobro analiziraju sinoćnju igru i otklone nedostatke i greške. Gradski derbi će biti prava prilika za popravni. I u tom smislu treba podržati i Dudića i igrače za koje se odluči da se suprotstave rivalu u gradskom derbiju.
Oni isitinski i pravi navijači žale što nisu bili sinoć na Grbavici i što neće biti u subotu na gradskom derbiju. Isti oni ne zamjeraju Dudiću i daju mu punu podršku. A kuloara i kružoka je bilo i uvijek će biti. Posebno u Mostaru koji je specifičan i pomalo čudan. To je jednostavno tako i teško da će se ikada promijeniti. Takav je to grad koji je znao ”zahatariti” i spomenutoj legendi Suli Rebcu, a među tim najglasnijim (u eri digitalizacije samo za tastaturama telefona i kompjutera) najviše je onih koji do podne ne podnose čitav svijet, a od podne ni sami sebe.
