Nema stranca do Bosanca. Krilatica je to koje se svako malo provlači kroz medijski prostor kada god neki naš igrač oduševi u HNL-u, a naročito se pominje u Zagrebu, odnosno Dinamu koji već dugi niz godina dovodi igrače iz naše zemlje.

Među svim generacijama ‘Dinamovaca’ naročito je omiljen Edin Mujčin, danas su tu Amer Gojak i Izet Hajrović, a malo je nedostajalo da na Maksimiru vidimo i bivšeg kapitena reprezentacije Bosne i Hercegovine Emira Spahića. Po svaku cijenu 2015. godine želio je da ga dovede Zdravko Mamić.

Razgovori su bili stalni, Mamić mu je čak u Dubrovnik poslao i Dinamov dres s njegovim imenom, međutim transfer je propao zbog – prijatelja. To je Spahić prije nekoliko godina otkrio u razgovoru za Dubrovački dnevnik.

“Propao je zbog toga što mi moji prijatelji Hajdukovci to nikada ne bi oprostili, posebno moj kum Miho (smijeh). Razgovarao sam s Zdravkom Mamićem o prelasku, ali znao sam da to neće biti lako izvedivo, zbog niza razloga koji nisu ovisili o meni. Dan nakon što me je Mamić kontaktirao poštom mi je poslao dres Dinama s brojem 4 i mojim imenom. Tada sam se baš nalazio kući u Dubrovniku”, izjavio je tada Spahić.

Rekao je i šta misli o Zdravku Mamiću.

“Znam ga jako dugo. Prvenstveno mislim da je dobar biznismen. Neko će reći da je pokvaren i prevarant. Ja ga takvim nisam doživio. Smatram također da je dobar čovjek koji zna pretjerati. Mediji to još znaju potencirati pa često ispadne čista katastrofa. Ali, on je taj koji Dinamo drži na tvom nivou. Dokazuju to i transferi napravljeni iz Dinama zadnjih godina”, istakao je.

Spahić je na kraju umjesto u Dinamu završio u Hamburger SV-u koji je bio ujedno i njegov posljednji klub u karijeri.