Fudbalske selekcije Bosne i Hercegovine i Italije odigrale su do sad ukupno četiri utakmice, od čega tri takmičarske i jednu prijateljsku.
Davne 1996. prvi susret ove dvije selekcije završen je pobjedom BiH 2:1, potom smo se sreli dva puta 2019. u kvalifikacijama za Euro kada smo igrali dva puta (poraženi 1:2 i 0:3), da bi nedavno u Ligi nacija odigrali 1:1 sa Italijom u Firenci.
Ipak, utakmica odigrana na današnji dan, 11. novembra 1996, nepunu godinu od završetka agresije na BiH, ostala je posebno zapisana u historiji bh. fudbala, kao jedan od događaja koji su pokazali Evropi i svijetu da je rat u BiH završen i da je naša zemlja i njen glavni grad Sarajevo bezbjedno mjesto u koje su svi dobrodošli. A Italijani, tada aktuelni viceprvaci svijeta iz 1994, pokazali su kolika su gospoda i prijatelji BiH, kada su u vrlo snažnom sastavu i predvođeni Arrigom Sacchijem doputovali u šeher i odradili gostovanje kod Zmajeva.
Utakmica na Koševu je odigrana pred oko 40.000 gledalaca, a BiH je ostvarila historijsku pobjedu 2:1, zahvaljujući golovima Hasana Salihamidžića (5) i Elvira Bolića (43), dok je na drugoj strani strijelac bio Chiesa u 10. minuti.
Gledali ih samo na TV-u
Član tadašnje selekcije BiH bio je i Nermin Šabić, današnji selektor U17 tima naše zemlje, a koji je u to vrijeme branio boje Osijeka, u razgovoru za Sportske.ba prisjetio se gostovanja popularnih Azzurra, atmosfere koja je tada vladala u našem timu i zemlji i susreta sa zvijezdama koje smo mogli tada gledati samo na TV ekranima.
Usporedio je današnji i tadašnji A-tim naše zemlje, te tadašnje loše uslove sa modernim i odličnim uslovima u kojima danas rade naši reprezentativci.
– Sad mi djeluje kao da je jučer sve to bilo. Atmosfera pred gostovanje Italije bila je na nivou, kako među nama igračima tako i u narodu. O Italijanima i njihovom dolasku suvišno je trošiti riječi, ispali su baš velika gospoda i hvala im na tome. Pokazali su da se u Sarajevu može igrati, da je sigurno, nisu ništa radili s pola snage, stigli su u najjačem sastavu, i sad kad pogledaš imena tadašnja, shvatiš šta smo napravili i koliko je velika stvar to bila. Kad se sretnem nekad sa tadašnjim saigračima i ovako stanemo, pričamo o tim nekim vremenima, tim počecima koji su bili jako važni. Ne samo duel sa Italijom, tu je i Brazil i ostale velike utakmice. Udareni su dobri temelji, imali smo i igrača kvalitetnih koji su igrali u velikim klubovima. Ostaje žal što nismo otišli na neko veliko takmičenje, prisjeća se na početku Šabić.
Večera sa zvijezdama Milana, Juventusa i drugih klubova bila je, priča Šabić, nešto posebno, te kroz šalu dodaje da nije siguran da li bi na istu Italijani pristali i nakon meča.
– Jedan Maldini koji je postajao vođa Milana i reprezentacije, pa onda Chiesa, Ravanelli, Zola, Torricelli, Albertini… bili su igrači protiv koji nisam imao priliku igrati u tom periodu dok sam bio u Osijeku, osim možda dok sam bi u Dinamu pa smo se s nekima od njih sretali na klupskom nivou. Ali, neke od njih smo mogli samo na TVu da gledamo. Zajednička večera je bio nešto posebno, sjediti s tim ljudima i opet kaže, zaista su ispali gospoda. Drago mi je što sam imao sreću da budem dio svega toga, kaže Šabić.
Za razliku od tadašnjim vremena kada se dešavalo da našim fudbalskim zvijezdama u reprezentaciji nedostaju neki osnovni dijelovi opreme, kad se treniralo na svakakvim terenima i spavalo u neuslovnim hotelima, danas to nije slučaj.
– Sjećam se UNHCR najlona na prozorima u Vogošći u hotelu gdje smo bili, i u drugim mjestima. Danas da je tako pola njih ne bi ni dolazilo u reprezentaciju. Ali to je bilo takvo vrijeme. Postojao je taj nacionalni naboj, patriotizam… Drago mi je što danas momci imaju maksimalne uslove, što su stvari u Savezu mnogo uređenije i što i mlade selekcije imaju uslove da uspiju, kaže šabić.
Prevelika euforija
Na žalost, sve to nije pomoglo našoj selekciji da izbori plasman na Euro sljedeće godine, jer smo nedavno eliminisani u baražu protiv Sjeverne Irske. Dok jedni opravdaju to nedovoljnim kvalitetom igrača, drugi kritikuju iste da nisu dali svoj maksimum kao što su nekad davali Šabić, Kodro, Konjić, Hibić, Baljić, Barbarez i drugi.
– Nisam od ljudi koji upiru prstom u nekoga i kažu da se taj i taj nije dovoljno borio. Jer bi bilo poražavajuće da neko dođe i da ne pruži maksimum. Jer, nakon te utakmice odigrali smo protiv Holandije odličnu utakmicu. I onda se zapitaš da li su možda težina i pritisak tog meča baraža odradili svoje?! Druga stvar je što kod nas ljudi nikad ne mogu da shvate da se mi ne možemo nazivati favoritima protiv ekipe kakva je Sjeverna Irska ili bilo koja druga slična selekcija iz tog nekog srednjeg evropskog ranga. Uvijek smo previše euforični. Možda jesmo blagi, ali apsolutni favoriti ne možemo biti. Imamo mi dobrih igrača, ali i Irci imaju igrače koji igraju po engleskim ligama, u Škotskoj i slično, zaključio je Nermin Šabić.
Evo kako su izgledali sastavi u utakmici između BiH i Italije davne 1996. godine:
BiH: Dedić, Konjić (Pintul), Begić, Jašarević, Šabić (Dadić), Glavaš, Halilović (Kapetanović), Salihamidžić, Beširević, Bolić (Brkić), Baljić (Musić). Selektor: Fuad Muzurović.
ITALIJA: Toldo (Marchegiani), Carnasciali, Torricelli (Apolloni.), Albertini, P. Maldini, Padalino, Di Matteo (Giunti), D. Baggio (Lentini), Casiraghi (Ravanelli), Zola, Chiesa (Simone 46.). Selektor: Arrigo Sacchi.
M. K.
