Piše: Mladen Bošnjak
Sad kad su nam poznati protivnici u kvalifikacijskoj grupi za SP u Kataru, možemo s manje tenzija i neizvjesnosti izabrati selektora. Odnosno, mogu ga izabrati ljudi iz Nogometnog saveza, dakle oni kojima je to posao, koji su u krovnu kuću zato delegirani.
Kao navijač nemam se pravo petljati u izbor. Mogu priželjkivati, mogu iskazati simpatije, mogu do beskonačnosti diskutirati. Kao novinar mogu kronološki pratiti aktivnost onih koji reflektiraju na izazovnu funkciju selektora, kao i onih koji o tome odlučuju. Tu i tamo ubosti poneku žaoku. I to je – to!
Dakle, ni navijači, ni novinari, ni igrači, ni čaršija, ni menadžeri, nemaju pravo na ultimatume, na ucjene, na nametanje… Zna se ko bira izbornika, i ko ga smjenjuje. Valjda postoje i nekakvi kriteriji koje kandidati trebaju ispunjati da bi zasjeli na selektorsku stolicu. Neukusni su brojni istupi po medijima raznih „analitičara“, nadristručnjaka, i protuha svih boja, koji guraju svog kandidata koji je u pravilu „legenda koja to zaslužuje“, „zaslužnik našeg nogometa“, „uzoran patriota“, i sl. Dobar dio onih za koje mnogi smatraju da bi trebali voditi reprezentaciju nisu nikoga u životu trenirali (istina, bili su dobri igrači), jedan dio njih nije nikad bio u Bosni i Hercegovini, jedan dio stenje pod teretom trenerske anonimnosti.
A članovi Izvršnog odbora se ne oglašavaju, oni šute i na taj način čuvaju svoje pozicije.
Objektivno, teško ćemo se plasirati u Katar. Generacija od prije 6-7 godina bi glatko prošetala kroz ovu skupinu, ali današnji izabranici nisu dorasli izazovu Francuske i Ukrajine, nemaju disciplinu Finske, niti nepredvidivost Kazahstana. Nažalost, naša rezultatska i kvalitativna putanja obara se ka dolje.
U takvoj situaciji teško je naći selektora koji bi „stvar izvukao“, selekciju podigao, vratio povjerenje javnosti. Ima kandidata, naravno, ali većina njih je zainteresirana samo zato što bi u prilično skromnu biografiju upisali i krupan podatak da su bili izbornici reprezentacije Bosne i Hercegovine. A, to nam ne treba.
Treba nam poletan stručnjak kojemu će se osigurati kontinuitet, apsolutna samostalnost u radu, kojemu neće za vrat disati ni ulica, ni „stručni savjet“. Treba nam čovjek s vizijom, sa programom, sa uvjerenjima da se možemo pomaknuti sa dna. Blefer, parolaš i ulizica samo će nas dodatno prikovati za patos, samo će nas obeshrabriti i ubiti u nama ovo malo vjere što je ostalo.
Ovo što nas je Deschampes preskočio u izjavi, što je na našu reprezentaciju totalno zaboravio, vjerujte, nije slučajno!
