Bišćanka Ema Felić (22), pomjera granice. Bavi se karateom 15 godina, reprezentativka je BiH, majstor karatea 3.dan te karate sudija i jedna od rijetkih žena koja ima položen ispit za lovca.

Uskoro će diplomirati na Pedagoškom fakultetu smjer – tjelesni odgoj i sport. Pored karate bavi se i cross fitom gdje održava snagu, kondiciju i spremnost, pored toga tu je penjanje i planinarenje.

Ema je pored svega navedenog krenula u još jednu sportsku priču, gdje su u glavnoj ulozi mlađe generacije, a sve je to opisala u razgovoru za Sportske.ba

“Možda se čini da je to sve naporno, ali 24 sata a dan za mene je malo. Sve ove obaveze pogotovo koje su vezane sa sport samo me guraju naprijed i ne može me ništa zaustaviti, samo nebo mi je granica. Pokrenula sam karate sekciju u jednom mjestu koje se zove Gata Ilidža, van Bihaća gdje djeca nemaju nikakve sportske aktivnosti, mjesto koje nema školske sale, mjesto gdje sam ja odrasla. Morali smo se sami snalaziti”, rekla je ova sjajna djevojka za Sportske.ba.

Teško se baviti sportom, pogotovo ako vas čekaju jaki treninzi, vozarenje. Iz male sredine se teško probiti do vrha. Ema zna kako je to i sada mlađim generacijama želi omogućiti podlogu na “domaćem terenu”.

“Znam koliko je teško baviti se sportom i živjeti 18 km te svaki dan odlaziti na treninge u grad. Zbog toga sam odlučila da uradim nešto za djecu koja su veoma željna znanja. Sama sam našla prostor koji sam koliko toliko uspjeha srediti da bi im bilo ugodno za rad. Počela sam sa 4,5 djece, a sad ih nakon skoro dvije godine brojimo 27, što je jedna velika grupa, za tako malu sredinu. Djeca su toliko uporna, sretna što su dobili neku aktivnost, nećete vjerovati, ali oni mene zovu i šalju poruke da idemo na trening, da treniramo, doslovno oni tjeraju mene, a ja sam zbog toga veoma sretna i sa zadovoljstvom sam im na usluzi. Žao mi je što niko nije tu osim mene, mog kluba i trenera, te roditelja uz tu djecu. I sve moramo sami, ali to je danas normalno ovdje.”

Interesovanje je veliko, a Ema je i ženskoj populaciji organizovala vid aktivnosti.

“Zbog velikog interesovanja djece, došlo je i do velikog interesovanja žena koje su htjele također da imaju neki vid treninga. Naravno, to sam im omogućila i nadam se tu nije kraj. Voljela bih da dobijemo salu, bolje uslove i da se čuje za nas.”

Ema probija granice, kao što nam je rekla, samo joj je nebo granica, a tu je novi plan želja i vizija.

“Mnogo toga imam u planu, ideje i želje. Nadam se da ću ih ostvariti polako, ali sigurno.”