Piše: Mirza KUSTURICA

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine započela je novi, 13. po redu ciklus kvalifikacija za odlazak na veliko takmičenje. U prethodnih dvanaest, izborili smo samo jedno veliko takmičenje što je malo i daleko ispod očekivanja sportske javnosti u našoj zemlji.

Upravo sportska javnost, navijači ali i mediji sa velikom dozom pesimizma dočekali su otvaranje novih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. U proteklih skoro dvije decenije, ne pamtimo kada smo neki ciklus dočekali bez prevelikih nadanja i bez trunke euforije. Nakon svjetskog prvenstva u Brazilu, očekivanja navijača su bila da ćemo se ubrzo naći na još jednom velikom takmičenju. Ipak, u međuvremenu smo propustili tri prvenstva, izgubili dva baraža, promjenili četiri selektora, te došli do „crnog rekorda“ – više od godinu dana bez pobjede.

Na kormilo reprezentacije BiH stigao je novi selektor, Bugarin Ivaylo Petev, dočekan „na nož“, od velikog dijela javnosti čiji je favorit bio Sergej Barbarez. Petev je znao gdje dolazi i kakva ga atmosfera dočekuje, te da je pred njim vraški težak posao – donijeti rezultat i pobrati simpatije navijača i javnosti, što u zemlji kakva je Bosna i Hercegovina, priznat ćete, uopće nije lako.

U prve dvije utakmice novog kvalifikacionog ciklusa, BiH je osvojila jedan bod, remizirali smo u Helsinkiju protiv Finske i hrabro pali na Grbavici protiv svjetskih prvaka, reprezentacije Francuske.
Remi u Helsinkiju od dobrog dijela sportske javnosti, okarakterisan je kao nespjeh na startu. Uredu, činjenica je da smo imali zrele prilike za pobjedu koje nismo iskoristili, ali isto tako ne treba zaboraviti da nas je Šehić u nekoliko puta sjajnim intervencijama spašavao, te da smo se uspjeli vratiti nakon vodstva Finaca i na koncu izborili zaslužen remi. Za razliku od predhodnih kvalifikacija, ovaj put Finsku napuštamo neporaženi. Kada se uzme u obzir da će Finska za razliku od nas igrati na Evropskom prvenstvu, da su isti Finci u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2018. ostavili Hrvatsku bez direktnog plasmana na Mundijal kada su remizirali u Rijeci (1-1) poslavši „vatrene“ u baraž, te da su odigrali neriješeno sa Ukrajinom u našoj kvalifikacionoj grupi, onda se s pravom postavlja pitanje da li je bod iz Helsinskija neuspjeh?

Nakon Finske, BiH je odigrala prijateljsku utakmicu protiv Kostarike (0-0), gdje je šansa mahom pružena igračima sa klupe, kako bi novi selektor uvidio sa kakvim snagama raspolaže. No, sve oči bile su uprte u „trikolore“, svjetske prvake uz Rusije koji na Grbavicu stižu sa svojim „dream teamom“ predvođeni Mbapeom, Grizemanom, Pogbom, Comanom i ostalim zvjezdama francuske reprezentacije.

U situaciji kada smo više od godinu dana bez pobjede i daleko od igre koja nas je nekada krasila, vjerovatno bi i najveći optimisti već unaprijed protiv svjetskih prvaka potpisali poraz od dva gola razlike.
Ipak BiH je odigrala više nego solidnu utakmicu, čvrsto, disciplinovano i sigurno. Imali smo čak i zrelije prilike od Francuza, a sigurno ćemo još dugo analizirati da li je sudac Orsato trebao svirati penal nad Krunićem. Remi smo u ovoj utakmici sigurno zaslužili, ali „galski pijetlovi“ Sarajevo su na kraju napustili sa punim plijenom, postigli su Francuzi gol iz jedine prave šanse koju su imali na utakmici, a upravo to je, složit ćete se, odlika velikih ekipa.

No, i pored poraza, naš tim je ostavio itekako dobar utisak i pokazao da ćemo u ovim kvalifikacijama, u kojima su nas mnogi već na startu otpisali, ipak imati šta za reći.
Realnost je da su Džeko i Pjanić i dalje naša dva najbolja igrača i pokretačka snaga ekipe, no ovaj relativno mladi tim pokazao je u utakmici protiv Francuske da se može boriti i protiv najboljih. I pored poraza, navijači ali i struka pozdravljaju igru reprezentacije i vjeruju da se sa ovakvim pristupom ipak imamo čemu nadati u nastavku kvalifikacija.

Da je novi selektor pomno skautirao Francuze pokazala je upravo sinoćnja postavka 3-5-2, koja je mnoge iznenadila. Upravo su se prije nekoliko dana Ukrajinci u istoj formaciji suprotstavili Francuskoj i na kraju osvojili vrijedan bod. Za razliku od Ukrajine koju su „vile spašavale“ protiv Francuza, naš tim je djelovao kompaktno i stabilno ne dozvolivši svjetskim prvacima da se previše razmašu.

Uvidio je Petev očito i našu priliku u toj formaciji, te i pored toga što je sa ekipom imao tek dva ili tri treninga, telefonski je asistirao Rahimiću i Musi i saopštio im da naš tim na Grbavici istrči u postavci koja bi mogla zaustaviti veliku Francusku. Obzirom da ni sa nekim ustaljenim formacijama u proteklom periodu nismo imali naročite rezultate, selektor je shvatio da nema šta izgubiti ukoliko pokuša, eksperimentisao je Petev i pokušao bez obzira što su sa druge strane svjetski prvaci, što je itekako hrabar potez. Francuzi nas nisu deklasirali, najmanje bod smo zaslužili, nismo ga osvojili, ali smo možda otkrili put za nastavak kvalifikacija.

Je li nova formacija Petevu otkrila putokaz u ovim kvalifikacijama?

Ivaylo Petev u svojoj trenerskoj karijeri najčešće je koristio formaciju 4-2-3-1, što je pokušao i u Finskoj. Nije to daleko niti od one 4-3-3 koju je naš tim igrao sa Prosinečkim na klupi. Teško je vjerovati da će Petev preko noći odustati od svog sistema, koji vjerujemo može koristiti protiv objektivno slabijih protivnika ili protiv timova kvalitetom približno našem. Na selektoru je da odabere taktiku za koju smatra da će donijeti rezultat.
Ipak, kada uzmemo u obzir da već godinama muku mučimo sa nedostatkom pravih krilnih igrača, te da su poziciju krila u proteklom periodu često pokrivali Krunić i Gojak koji to nisu, a da u veznom redu imamo niz tehnički potkovanih igrača, onda sistem 3-5-2, uopće ne zvuči kao loš izbor.

Sjetit ćemo se da je navedenu formaciju koristio Ćiro Blažević kao selektor naše reprezentacije. I u Ćirino vrijeme, baš kao i sada, kvalifikacije smo počeli iz četvrte jakosne grupe. Žrijeb nas tada ni malo nije mazio, Španija kao aktuelni prvak Evrope, Turska kao polufinalista EURA-a, talentovana Belgija sa nizom iskusnih igrača poput Defoura, Felainija, Mudingaija, Vermalena…Osim naše selekcije, tu su bile još i Estonija i Armenija. Ćirina računica bila je jasna, 12 bodova protiv Estonije i Armenije, te uz dodatne dvije pobjede i „otkinuti“ bod imamo baraž, što će se na kraju ispostaviti tačnim, jer smo iza sebe ostavili Tursku i Belgiju.

Blažević nije odustajao od svoje formacije, 3-5-2 u fazi napada, ili 5-3-2 u fazi odbrane. Na sredini terena ordinirali su Misimović, Rahimić i Muratović, na lijevom beku silom prilika igrao je Ibričić, na desnom Berberović, dok su trio u odbrani činili Spahić, Nadarević i Pandža, dvojac u napadu bili su Džeko i Muslimović. Objektivno gledano, tadašnja ekipa igrački nije bila naročito kvalitetnija od današnjeg sastava, ali nećemo se vraćati u prošlost, ostanimo na onome što nas čeka u ovom kvalifikacionom ciklusu.

Naše podneblje, što je jučer izjavio i Safet Sušić za francuske medije nikad nije imao problem sa tehnički potkovanim igračima u sredini terena, a upravo to je možda snaga koju Petev može iskoristiti u nastavku kvalifikacija. Naš trojac u odbrani bio je prilično siguran protiv Francuza te i pored poraza može dobiti prolaznu ocjenu. Kada se u tim vrate Bičakčić i Šunjić, onda će naša zadnja linija dodatno dobiti na snazi i kvalitetu.

Jedan od naših najboljih igrača na Grbavici bio je Darko Todorović koji je konstantno pravio probleme gostima čestim sprintevima pored desne aut linije, ubacivanjem iza francuske odbrane, a znao je i zaprijetiti Lorisu. Činjenica da je Todorović bio rasterećen previše defanzivnih zadataka, jer je iza sebe imao odličnog Ahmedhodžića, dala je beku Hajduka veliki prostor i slobodu u napadačkim zadacima.

I Sead Kolašinac na drugoj strani odigrao je sasvim solidno, bez greške, a ne treba zaboraviti da je upravo Kolašinac najbolje partije u Arsenalu pružao kada je tim iz Londona igrao u istoj formaciji, a Seo zauzimao svoje mjesto na lijevoj strani u formaciji gdje je kako bi Englezi kazali bio„left wing back“.
Pjanić, Hadžiahmetović i Cimirot vodili su žestoku borbu na sredini terena protiv zvijezda Bayerna, PSG-a, Juventusa, dok je na polušpicu solidnu rolu odigrao Rade Krunić. Korist koju Džeko donosi igri našeg tima ne treba posebno niti isticati.

Nadati se da ćemo u narednim utakmicama moći računati na Višću, Demirovića, Koljića ali i sjajnog Vrančića koji će uz već pomenute Šunjića i Bičakčića sigurno donijeti kvalitet više, a Petev će dobiti prilično širok igrački kadar.
Kada smo pomenuli Demirovića i Koljića, upravo jedan od njih dvojice mogao bi biti Ivajlov Muslimović koji će kao polušpica pomoći Džeki u napadu ako nastavimo igrati u sinoćnjoj formaciji. Nekako se ne možemo oteti dojmu da nam je upravo to nedostajalo protiv Francuza. Džeko je igrač koji skače, gradi se, snažan je i vrlo često sa dvojicom protivničkih stopera na leđima može otvoriti dosta prostora ostalim suigračima, ali i očekivati njihovu veću podršku u protivničkom šesnaestercu.

Upravo su Demirović i Koljić tipovi napadača koji dobro koriste prostor te najmanje poluprilike mogu pretvoriti u gol ali i itekako pomoći Edinu u samom vrhu napada da i njegove golgeterske sposbnosti više dođu do izražaja. Ne treba zaboraviti niti Edina Višću, koji svojom brzinom i razornim šutem može napraviti probleme svakome.
Naime, Višću smo godinama navikli gledati kao desno krilo u reprezentaciji, ali oni koji prate tursko prvenstvo, znat će da Višća nerijetko igra poziciju polušpica, sa koje je uostalom uknjižio priličan broj golova i asistencija u svom Istanbulu. Pored zdravog Koljića i Demirovića, svakako je realnije očekivati da se Višća sa noćas sjajnim Todorovićem i Stevanovićem bori za tu poziciju desnog bočno-krilnog igrača. Činjenica je da bi nam 3-5-2 formacija donijela dosta koristi i mnoštvo različitih opcija u napadačkom dijelu.

U tom slučaju širok izbor u veznom redu sa Pjanićem, Hadžiahmetovićem, Cimirotom, Vrančićem, Krunićem, Gojakom, Rahmanovićem mogao bi Peteva staviti na slatke muke.

Daleko od toga da se igramo selektora, ali vjerujemo da bi nakon sinoćnje utakmice, selektor Petev itekako mogao razmisliti da odanost svojoj 4-2-3-1 formaciji, zaboravi na neko vrijeme.

Rano je naravno za bilo kakve hvalospjeve na račun selektora koji je tek upoznao ekipu, uostalom još uvijek smo bez pobjede. Ako ništa, korektno bi bilo pustiti Peteva da radi u miru i dati mu šansu, veoma bitno je da su igrači jasno i glasno stali iza selektora što se moglo vidjeti iz njihovih izjava nakon završene utakmice. Pred Petevom je vrijeme, do septembra i nastavka kvalifikacija odigrat ćemo i nekoliko prijateljskih utakmica, što je dobra prilika za dodatno uigravanje.

Osim igre koja konačno obećava, na ruku nam idu i ostali rezultati iz naše grupe, pogotovo remi Ukrajine i Kazahstana. Ranije u ovom tekstu prisjetili smo se Ćirine računice protiv Estonije i Armenije, utakmicama koje je označio kao najbitnije u kvalifikacijama.

Realna činjenica je da su za naš tim najbitnije dvije utakmice protiv Kazahstana i domaća protiv Finske. Ukoliko u navedene tri utakmice osvojimo maksimalnih devet bodova, a što s pravom možemo i očekivati, onda bi u posljednjem susretu kvalifikacija protiv Ukrajine vjerovatno sami odlučivali o svojoj sudbini. Pobjeda bi nas skoro sigurno vodila u baraž za Svjetsko prvenstvo u Kataru. Ukoliko nismo u stanju upisati tri pobjede iz navedena tri meča, onda ne trebamo niti sanjati o velikom takmičenju.