Piše: Mladen Bošnjak
Je li Elvedin Begić najbolje rješenje za predsjednika Nogometnog saveza BiH, nezgodno je gatati. Ali, pri pomisli na ono što bi uslijedilo da je „protivnički tabor“ iznio pobjedu, da je zaživjela prozirna Hadžibegićeva nakana da s leđa saplete one koji savez, koliko-toliko, vuku naprijed, razuman bi čovjek podignuo obadvije ruke za aktualnoga predsjednika.
Crna rupa Begićevog proteklog mandata jest selektorska sudbina Safeta Sušića, odnosno način na koji je smjenjivan. Na rate! U Brazilu, pa u Zenici protiv Cipra, i napokon u Izraelu kad je „iz aviona“ bilo vidljivo da vodeće beha zvijezde ne igraju za nacionalni grb, niti za bodove, nego da „izgaraju“ protiv vlastitog izbornika. Tu se Begić trebao energičnije oglasiti, trebao presjeći nedostojnu trakavicu, morao je pokazati barem dio autoriteta.
Nakon ponovnog izbora može nakratko odahnuti jer čeka ga (pre)teška godina, čeka ga velika neizvjesnost kvalifikacija, i strepnja od posve realnog neodlaska na SP u Rusiju. Eventualno ostvarenje crnih prognoza, ustvari, i jest scenarij kojega priželjkuje Hadžibegić i njegovi istomišljenici. A, osnovni motiv koji ih je vodio u akciji rušenja Begića, bio je upravo priliv novca iz FIFA-e. Stoga će Begić imati velikih okapanja s kritičarima, naročito ukoliko Baždarević – koji objektivno ne ulijeva osobitu sigurnost – ne ispuni osnovnu misiju.
Unutar saveza će imati čvrstu zaleđinu, barem ako je suditi po imenima (novo)izabranih, poneki mlak udarac mogao bi stići „s terena“, od onih čiji teror na lokalnoj razini gubi silinu što se više primiče Ferhadiji.
Neke je iznenadio izostanak potpore Josipu Bevandi, bezbojnoj sjenci Mije Jelića, ali one koji bolje poznaju poredak autoriteta u Hercegovini, nije. Bevanda je dobar i pouzdan kao poslušnik, ali kao osoba koja bi trebala povući, koja bi trebala inicirati i kreirati, nikakav. Takvi glasi stižu iz matičnog Širokog. No, vjerujem da će se Bevanda brzo oporaviti jer rane mu ližu i vidaju županijski beskičmenjaci kojih nikad nije manjkalo.
Begić, bio kakav bio, najbolji je izbor od ponuđenog. To je vidljivo iz samog stava dvaju saveza, RS-e i federalnog. I neće me zanimati do kraja kvalifikacija. Bilo bi dobro da ne bude zanimljiv i kolegama, bilo bi dobro da radi u miru i (medijskoj) tišini. Nastojat ću ga ne viđati, barem do kraja godine.
Sasvim mi je dovoljna, a svakako i ugodnija, komunikacija sa Slavicom!
