“Učinit ćemo sve da završimo na što boljoj poziciji, a težimo Evropi. Nismo odustali od Evrope iako zadnjih par kola nismo osvojili željeni broj bodova”, ovo su riječi Nine Džambića, predsjednika Skupštine FK Sloboda u obraćanju medijima 14. januara kada je Sloboda i zvanično krenula sa pripremama za proljetni dio sezone.

Nakon pet kola u proljetnom dijelu sezone, Sloboda je jedan od dva tima u prvenstvu bez pobjede. Zabili su tek dva gola, zabilježili jedan remi i čak četiri poraza. Da stvar po Tuzlake bude gora, od sezone u kojoj su trebali biti sigurni barem u sredini tabele, kliznuli su u borbu za opstanak. Naredne utakmice do kraja mjeseca mogle bi odrediti i sudbinu “Crveno-crnih” u Premijer ligi…

Bajkovit početak sezone

Sloboda je na sjajan način otvorila sezonu. Nakon pet kola, Tuzlaci su upisali čak četiri pobjede i remi. U pet utakmica imali su 13 osvojenih bodova i tada u Tuzli niko nije mogao ni zamisliti da bi Sloboda mogla ući u borbu za opstanak. Poređenja radi, Tuzlaci nakon 24 utakmice u Premijer ligi imaju 25 bodova. Još jednom ponavljam, nakon pet utakmica Sloboda je imala 13 bodova. U narednih 19, “Crveno-crni” će osvojiti tek 12 bodova. Od toga, upisali su jednu pobjedu i čak devet remija.

Kako se dogodio takav diskontinuitet u rezultatima? Sloboda je na početku sezone imala povoljan raspored. Kući je igrala protiv Rudara (1:0), potom gostovala Radniku (1:2), a potom ugostila Leotar (1:0). Dakle, riječ je o tri ekipe koje se bore za opstanak i koje se na početku sezone nisu proslavile ni protiv ostalih protivnika. Najveće iznenađenje svakako predstavlja pobjeda u Vrapčićima protiv Veleža (0:2), a tu su utakmicu Tuzlaci odigrali sa Rođenim nakon što je tim Feđe Dudića igrao evropsku utakmicu.

Poslije toga, redali su se porazi i remiji, a Sloboda je na terenu izgledala sve slabije.Istina, bila je to i dalje čvrsta ekipa, koja je mogla igrati na rezultat i svakome pomrsiti račune. No, fudbalski gledano, igra je bila sve slabija. U međuvremenu, do polusezone uspjeli su ostvariti još jednu pobjedu protiv Radnika na domaćem terenu (3:0). Zanimljivo, Radnik je u toj utakmici u prvom poluvremenu propustio nekoliko zicera, a Sloboda je u nastavku pročepila i dotukla protivnika. Bila je to ujedno i najubjedljivija pobjeda Slobode. Ostvarena je 16. oktobra i bit će to posljednja pobjeda Tuzlaka koju su ostvarili ove sezone.

Mirna pauza i prošlogodišnje greške

Duga zimska pauza u Slobodi bila je mirna. Iz kluba nije bilo previše informacija, a Tuzlaci su sa pripremama za proljetni dio sezone krenuli 14. januara. U odnosu na prvi dio sezone, nije bilo Amara Beganovića, kojeg su klupski čelnici prodali slovenskoj Muri za nepoznat iznos. Uz to, otišli su još Miloš Zličić i Eldar Hasanović, koji se i nisu pretjerano naigrali u Slobodinom dresu. Istog dana, od novih igrača niko se nije pojavio. Tek poslije će u klub stići Nedim Hadžić (posudba iz Slaven Belupa), Nemanja Dragutinović (Radnički 1923), Berke Gurbuz (posudba iz Gaziantep).

Sloboda je drugi dio sezone otvorila remijem protiv Tuzla Citya, a potom je nanizala četiri vezana poraza. Ono što posebo zabrinjava navijače, jeste loša igra Tuzlaka, koji pod palicom Mladena Žižovića nisu uspjeli na utakmici čestito izgraditi jedan smislen napad i šutirati u okvir gola protivnika. Golova nije bilo, a odbrana nije bila toliko čvrsta i spremna da se odbrani od protivničkih napada. Poraz u Širokom Brijegu bio je koban za Mladena Žižovića, koji je dobio otkaz, a na njegovo mjesto doveden je Amir Spahić, velika želja već neko vrijeme navijača Slobode.

Spahić je na klupi Slobode počeo porazom u Bijeljini protiv Slobode (2:1). Utjeha Tuzlacima može biti što su konačno zabili, ali i izveli nekoliko akcija i približili se golu protivnika. No, bodova na kontu nema. Kada pogledamo tabelu u posljednjih 10 kola u Premijer ligi, Sloboda je posljednjoplasirani tim sa tek četiri osvojena boda. Leotar i Rudar u tom periodu uspjeli su ostvariti po pet bodova, a Radnik i Posušje čak 12 bodova. I tako se Sloboda dovela u situaciju da bi je nastavak crnog niza mogao dovesti do žestoke borbe za opstanak.

U Bijeljini, uprkos porazu, viđeni su i određeni pomaci. Spahiću na ruku nije išlo i što je ostao bez stopera (Jusić, Karišik nisu igrali zbog povrede), dok se Kenin Devedžić povrijedio još u prvom poluvremenu. No, ono što je najvažnije, bodovi su izostali. I pred ovim mladim stručnjakom je da sa ekipom u narednom periodu pokuša ostvariti maksimum. Slobodinu sudbinu u prvenstvu mogle bi odrediti aprilske utakmice. Sloboda će u tom periodu biti domaćin Veležu i Leotaru dok će gostovati kod direktnih konkurenata Posušja i Rudara.

Evidentno je da su čelnici Slobode ponovili prošlosezonske greške. Sloboda je i tada na polusezoni imala prilično komfornu situaciju, ali se lošim otvaranjem drugog dijela sezone dovela do grčevite borbe za opstanak. Prijelazni rok je slabo određen, pa su igrači stizali i naknadno, a umjesto Gradimira Crnogorca na klupu je sjeo Mladen Žižović. Tuzlacima se dogodio deja vu u ovoj sezoni. Pojačanja su opet izostala, dok su drugi klubovi tokom pauze dovodili igrače i osvježavali svlačionicu. Od novih igrača, u kontinuitetu na proljeće igra tek Nedim Hadžić, koji nije uspio zabiti niti jedan pogodak. Zanimljivo, Nemanja Dragutinović, koji je doveden iz Srbije i za kojeg je tadašnji trener Slobode Mladen Žižović rekao da će se sjajno nadopunjavati sa Nedimom Hadžićem, jer su ranije zajedno igrali u Mladosti DK, u Premijer ligi nije odigrao niti jednu minutu. Sa druge strane, turski veznjak Berke Gurbuz, još uvijek nije dobio zeleno svjetlo za nastup zbog administrativnih problema.

Od najava pojačanja u svim linijama, nije bilo ništa. Sloboda čak izgleda i slabije u odnosu na prvi dio sezone, a od moguće borbe za Evropu kliznuli su u borbu za opstanak. Iz kluba se već neko vrijeme niko i ne oglašava.