Matthias Fanimo karijeru će nastaviti u Hrvatskoj: Potpisao je za Slaven Belupo.

Ovaj brzonogi fudbaler dao je veliki intervju za Index, a mi izdvajamo njegove najzanimljivije dijelove.

Fanimo se osvrnuo na svoju ulogu u legendarnom filmu Green Street Hooligans.

“Čudna priča. U tim godinama nismo razmišljali o huliganima kao dijelu fudbala. Trebali su im klinci za dvije scene. A kako se film vrti oko West Hama, izabrali su nekoliko nas mladih iz škole fudbala. Bilo je fantastično. Družio sam se prijateljima, upoznao Eliju Wooda i Charlieja Hunnama i zabavio se snimajući. Lijepo iskustvo”, ispričao je Fanimo.

U daljem dijelu intervjua Fanimo se osvrnuo na svoj dolazak u Bosnu i Hercegovinu, tačnije u Mladost DK.

“Kao i u mnogim situacijama na Balkanu, u Ptuju su se pojavili problemi s isplatom plata. Razgovarajući s tadašnjim menadžerom, a kako sam igrao u drugom rangu, sljedeći korak bio je odlazak u bilo koju prvu ligu. Rekao mi je: “Bio si vrlo dobar u drugoj ligi, ako ćeš to moći prebaciti na prvu – savršeno.” I tako, Bosna. Gdje je kvragu to? Iskreno, ništa nisam znao o zemlji, nisam čuo za nju. Ništa. Sjetio sam se tek kada mi je spomenuo Edina Džeku i Seada Kolašinca. Ali o samoj zemlji ništa nisam znao. Doslovno nešto potpuno novo za mene. Kao i prije odlaska u Sloveniju, tražio sam nešto novo. Opet, uzeo sam u obzir sve što sam doživio. U Mladost sam došao u januaru. Početnih šest mjeseci bilo je čudno, potpuno drugačije nego u Sloveniji, morao sam se prilagoditi. Teško je doći usred sezone, osim ako te vide kao igrača kojeg će odmah ubaciti u momčad. Morao sam se boriti za poziciju. Mogao sam biti bolji tijekom te polusezone”, priča Fanimo za Index.

“Način treniranja i stil igranja bili su potpuno drugačiji. U Sloveniji smo igrali tehnički lijep nogomet, što naravno ovisi o treneru. U Bosni se išlo na snagu, trčanje, duge lopte… Intenzitet je bio jači. Kultura je potpuno drugačija, nikad takvo nešto nisam doživio. Ondje sam imao puno krasnih ljudi s kojima sam i danas u kontaktu. Ne računajući nogomet, bilo mi je odlično. Nogometni uvjeti pak nisu savršeni. Vjerujem da bi se igrao puno bolji fudbal da su uvjeti bolji. Loš teren utječe na kvalitetne igrače koji se moraju prilagođavati i igrati duge lopte. Navijači? Rekao bih da se navijači u Engleskoj i BiH ne mogu usporediti. U Bosni su temperamentniji. U razmaku od deset minuta spremni su navijati za tebe, podržavati te, a zatim vrijeđati i psovati majku. Promijene se možda i deset puta u jednoj utakmici. Ali kada su uz tebe, daju ti dobru energiju, a to sam osjetio u Sarajevu”, prokomentarisao je Fanimo.

Ovaj brzonogi fudbaler govorio je i o bosanskim ćevapima.

“Bili su ok. Znate što, moje prvo iskustvo s ćevapima nije podrazumijevalo najbolje ćevape. Malo me to odbilo, ali kasnije sam probao kvalitetnije. Baščaršija je najbolje mjesto za probati ih, ostalo je upitno”, iskren je Fanimo.

Osvrnuo se na svoj period u Sarajevu.

“Mladost je u vrijeme mojeg dolaska bila u sredini tablice. Moj sljedeći korak bio je potpisati za jači klub ili otići u bolju ligu. Odigravši dobru sezonu u Mladosti, završio sam u Sarajevu. Nisam to očekivao jer sam razmišljao o odlasku iz BiH. Kada sam otišao iz Slovenije, htio sam igrati bilo koje europsko natjecanje. Ponosan sam što sam tu želju prekrižio s liste. Otkako sam napustio West Ham, ni u jednom trenutku nisam mislio da ću igrati protiv kluba poput Celtica”, izjavio je, između ostalog, Fanimo.