Faruk Hadžibegić, aktuelni član Komiteta za posredovanje pod suspenzijom, još jednom je komentirao stanje u bh. nogmetu, govorio o svojim odnosima s Elvedinom Begićem, predsjednikom NSBiH i drugim “vrućim” temama.

Kao i uvijek “Hadžija” je govorio bez dlake na jeziku. Intervju smo počeli s lakšim pitanjima.

U Sarajevu smo Vas vidjeli sa bivšim saigračima, a bili ste na malonogmetnom turniru. Kako sve stignete pored porodičnih i klupskih obaveza?

– Mi smo u Sarajevu tako odgojeni. Družimo se godinama, jer su nas roditelji tako odgojili i na nas su to prenijeli. Eto, mi nastavljamo tu tradiciju. Ima nas iz Sarajeva, Mostara, Tuzle, Visokog, Brčkog, Goražda, Konjica… Ima tu stotinjak porodica, hiljadu ljudi. Lijepa su to druženja. Nekada nisu svi prisutni. Neki su u sportu, pojedini u biznisu, u raznim ustanovama.

Izbori su završeni, baš onako kako ste najavili… Jeste li se možda čuli ili vidjeli nakon “verbalnog rata” sa Begićem?

– Nismo se čuli. Meni je savjest čista. Zamalo smo se sreli pred jednim sarajevskim restoranom. Ja svakome mogu pogledati u oči.

Nikome nije jasno zašto je došlo do medijskog rata tako jaka dva “igrača”?

– Svima su poznati problemi kojima je bio opterećen naš savez. Sankcije i negativni imidž “krasili” su NSBiH. Onda smo mi bivši asovi na molbu iz Uefe i Fife prihvatili da se uključimo kroz Komitet i tako je počelo. Kada smo završili posao u Fifi i Uefi nisu znali šta će s nama, a očekivali su da se mi pojavimo na čelu saveza. Kako nam to nije bila želja, oni su nas nametnuli kao neko tijelo za savjetovanje. Znači, mi nismo bili izabrani od Skupštine saveza nego prihvaćeni, jer niko nije mogao to odbiti. Primjetio sam da nikome nije bilo drago zbog toga.

Možete li to malo pojasniti?

– Jednostavno teško im je bilo sjediti s nama jer se radilo o ljudima iz fudbala, s autoritetima, koje htio ne htio moraš respektirati. Ivica Osim, Duško Bajević, Sejo Kajtaz, Sergej Barbarez, ja.. Ipak smo mi predstavljali nešto u svijetu fudbala. Ovi su htjeli da komanduju, a nisu imali kredibiliteta. Malo su se strpili kako bi ostvarili svoje sheme. Danas oni ne priznaju što je bilo prije njih, pričaju samo kako je sve počelo sa njima.

Ja sam od prvog dana govorio da to tijelo ne treba, jer nismo imali nikakvu ulogu. Bili smo samo pokriće za neke poteze. Ljudi su dosta toga gutali. Puno toga se proguralo. Kroz razgovor s kolegama sam prihvatio da ostanem, mada je bilo protiv moje volje. Zbog čega sam najviše ljut na samog sebe.

Zašto ste sazvali press konferenciju na kojoj ste bili jako oštri?

– Ne bih je sazvao da me nisu isprovocirali. Zato što su me suspendirali nekoliko dana pred samu skupštinu NSBiH, iako su znali da ja ne mislim dalje ostati u Komitetu. Nakupilo se puno toga, Stalno se sijeku glave, prijete suspenzijama i tako trenira strogoća, što je nedopustivo. Pojedinci su od sebe pravili žrtve, a suspendirali sve one koji su prigovarali, na nepravilnosti u radu saveza. Nakon press konferencije niko mi nije odgovorio na moja pitanja. Samo su odgovorili da sam ostario i slično. Ja sam pošteno, jasno i glasno rekao što znam. Ja se ne bavim tračevima, već što imam kažem u oči. Druga je stvar što nekoga istina pogodi. Danas mi je neugodno što smo šutili zbog suspenzija nekih drugih, samo zato što su na vrijeme ukazivali na neke negativne pojave. Uglavnom pojedinaca. Oni su samo iznosili svoje viđenje, a bivani su suspendirani ili etiketirani.

Na pomenutoj press konferenciji iznijeli ste dosta teške kvalifikacije?

– Ja sam bio precizan u mojim argumentima i stojim iza toga. Postoje snimci koje imam, a i vi mediji. Ja branim Savez i obraćam se pošteno Dini Begiću. Vidjeli ste reakcije. Šutnja je znak odobravanja. To potvrđuje da smo u pravu, a vidjeli smo i u medijima da je puno puno stvari nelegalno i nepošteno. Drugo, eliminisani članovi Izvršnog odbora, koje je lično Begić doveo kada je njemu odgovaralo, podnijeli su tužbe na sudu sa dokumentacijom. Znači, da su ljudi sigurni u svoje sumnje,

Pozvali ste i državne institucije da reaguju. Imate li neka saznanja da se nešto pokrenulo?

– Ja to ne znam. Čudno je, ali nije pitanje za mene. Ovako se samo povećava sumnja i stvara se još veće nezadovoljstvo. Izgubilo se povjerenje. Uostalom na sudu će se dokazati da su pojedine kantonalne skupštine bile nezakonite. Sve će to opterećivati savez i sve potvrđuje što sam govorio i na što su ljudi upozoravali.

Begić je naglasio da ste blatili savez, od kojeg ste imali siguran paušal…

– Ja od januara prošle godine ne dolazim na sjednice, pa njegove tvrdnje nisu tačne. Drugo, Bajević, Kajtaz i ja smo primali po 600 KM, dok je Dino Begić, pored plate na aerodromu, od saveza svaki mjesec primao više od 1000 KM. Nešto manje su dobijali članovi Izvršog odbora. To je istina. Neka Begić kaže ko sve ima druge privilegije, auto, šofera, mobitel, zaštitara i šta sve ne…

Da li ste imali neke kontakte u Uefi i Fifi?

– FIFA i UEFA se ne miješaju u rad nacionalnih saveza, osim kao u slučaju prije suspenzije našeg saveza zbog spornih ugovora.

Je li moglo završiti drugačije, bez teških optužbi?

– Da je bilo pošteno i bez loše namjere Begić je morao da me pozove na razgovor i da kažemo u lice što imamo, pa ko je u pravu svjetla obraza neka ide dalje, a ko nije da se izvine. To je morao učiniti i Švabo, ali pitanje da li je uopšte znao šta se dešava- za Sportske.ba je izjavio  Faruk Hadžibegić, bivši selektor reprezentacije, i sadašnji trener francuskog Valenciennesa.

(M.S./Sportske.ba)