FK Sloboda u posljednje vrijeme ponovo je u centru pažnje bosanskohercegovačke javnosti. Klub je nedavno ispao iz Premijer lige BiH, a prava drama se ovih dana odvija oko toga ko će u budućnosti predvoditi ovaj klub. Dosadašnji predsjednik UO Fk Sloboda Elmir Šećerbegović podnio je ostavku, a klub je nedavno putem javnog poziva tražio novog mandatara UO kluba. I sve bi vjerovato prošlo mnogo tiše da se na konkurs nije javio Azmir Husić.

O eventualnom Husićevom povratku u Slobodu odlučit će klupska Skupština, koja nije u starom sastavu sa 41. članom. Na web stranici FK Sloboda nije dostupno ko se nalazi u ovom klupskom tijelu koji donosi odluke. Tek što se zna, jeste da su članovi Upravnog odbora, koji je do prije nekoliko dana predvodio Elmir Šećerbegović ujedno i članovi Skupštine, što de facto znači da su sami sebi odgovorni i da upravo ta garnitura ljudi u buduće vodi glavnu riječ kada je u pitanju klub.

Na sve je svojevremeno upozoravao bivši član Skupštine Ramiz Ramadanović, koji danas daleko od svog grada prati zbivanja u Slobodi.

“Znate da sam bivši član Skupštine i da sam jedini delegat koji je uvijek iznosio činjenično stanje. Zvali su me najvećim neprijateljem Slobode i da ne volim klub”, počeo je u razgovoru za Sportske.ba Ramiz Ramadanović.

Ramadanović tvrdi kako je aktuelna garnitura na Tušnju grubo zloupotrijebila statut i Skupštinu te da su sve odluke donosili nelegalno.

“FK Sloboda je u posljednje vrijeme bio najmanje sportski klub, a najviše socijalna ustanova. Mnoge stvari su dovele do toga, a najviše politika, ambicije ljudi, pokvarenost i lični interesi. Najviše mi je žao iskrenih navijača Slobode, ali oni u svemu tome nisu mogli ništa jer nisu imali pristup Skupštini. Pojedinici koji su bili članovi Skupštine bile su nečije marionete. Svaka odluka Skupštine u posljednje vrijeme nije bila u skladu sa zakonom te je donesena uz pripreme i lobiranje politike i pojedinca”, govori naš sagovornik.

On tvrdi kako je sam dolazak u klub aktuelne garniture u FK Sloboda problematičan jer na sjednici Skupštine nije bilo kvoruma, dok poslije prilikom izmjena statuta kluba nisu imali dvotrećinsku većinu, koja je neophodna kako bi se statut kluba uopšte promijenio.

“Posljednje dvije Skupštine su se pripremale kako bi ova garnitura došla na vlast i kako bi se tadašnji saziv Skupštine razriješio i napravio novi, koju bi činili ljudi samo koji vode klub. Znate koji su ljudi bili u Skupštini, ko je lobirao da se ona sa 41. člana smanji na 12, da bi mogli raditi šta im je volja. Ali, sve je to bilo mimo zakona”, još jednom veli Ramadanović, koji je potom obrazložio zašto tvrdi da je u klubu sve rađeno mimo odredbi statuta kluba.

“Prvo, Skupština nije imala kvorum da donosi odluke, a pogotovo ne za izmjene statuta. Da bi promijenio statut, moraš imati dvotrećinsku većinu, a oni je nisu imali. Tu nije bilo prisutno ni pola delegata i u momentu kada sam ja napustio salu, nije postojao kvorum. Na moje pitanje da ne mogu donositi odluke jer nemaju dovoljan broj ruku, rekli su kako su obavili razgovore sa onim članovima koji su bili odsutni i da su im oni dali saglasnost kao da su na Skupštini. Oni su to sve vodili kao da su bili u sali i za njih davali sgalasnost i potpisivali. Na taj način je bila ugašena postojeća Sloboda”, objašnjava Ramadanović, koji kaže kako se ništa nije moglo dešavati bez zelenog svjetla tuzlanske vladajuće politike.

“Navedena garnitura je tada imala saglasnost gradskih vlasti, a i sve druge kadrovske promjene nisu mogle proći bez odobrenja tadašnjeg gradonačelnika Tuzle Jasmina Imamovića. Znate da su u toj Skupštini bili opštinari, sportski radnici, članovi civilnog društva. Neki su napustili Skupštinu jer se nisu nekome željeli zamjeriti. Ja im nisam odgovarao jer sam u svemu tome bio jedinka. Znao sam gdje sve ovo vodi”, navodi Ramiz.

“Sloboda je uvijek bila teret Grada. Pa 80 posto dugovanja su napravili ljudi za koje je taj isti Grad dao saglasnost da vode Slobodu. Bilo je i želja da se klub ugasi i krene od nule kao novi subjekt. Iz novog saziva možeš vidjeti koji je bio cilj pojedinaca. Jedan je predsjednik Kantonalnog, jedan Gradskog saveza. Njih Sloboda ne zanima. Znaš da je predsjednik Skupštine bio Mirsad Muharemović Miske. On je radio po direktivi politike, kako su naređivali. Volio bih mu sada vidjeti facu i pitati šta sada? Svi su me napadali da mrzim Slobodu, a samo sam govorio da nije po zakonu te da na način na koji oni rade da su zbog toga najveći neprijatelji kluba”, govori Ramiz Ramadanović, bivši član Skupštine Fk Sloboda.

On je još jednom ponovio kako mu je žao navijača, koji su bili članovi Skupštine, a koji su prema njegovim riječima bili izmanipulisani.

“Rekao sam im tada da su oni tim činom pripremili gašenje FK Sloboda na način na koji je ugašen košarkaški klub Sloboda Dita”, smatra Ramiz.

On navodi kako je ranije kritikovao i Azmira Husića, koji je bio na čelu tuzlanskog kluba, ali da je Azmir čovjek sa vizijom.

“Kritikovao sam i Azmira, ali smao na način da neki mešetari okolo rade šta žele. Azmir je imao viziju, ima je i sada. Dvije su opcije za Slobodu, kako ja vidim. Prva, da u klub uđe Senad Džambić Bingo i dovede svoje ljude i druga da dođe Azmir. Znam da će se neki buniti, jer njih nema više u tome”, smatra Ramiz.

Ramadanović navodi kako je zbog dešvanja u FK Sloboda išao i u Tužilaštvo, ali da je uvijek ostajalo na tome. Iz aktuelnog rukovodstva izdvaja Ninu Džambića, za kojeg tvrdi kako je čestiti čovjek, ali pojedinac u svemu tome te da za stanje u Slobodiodgovornost imaju i klupske legende.

(Nedim Selimović/Sportske.ba)