Potpiši za Sevillu da osvježiš karijeru.
Tako bi mogao da glasi poziv svim nogometašima nespornih kvaliteta, koji iz ovih, ili onih razloga, nisu izgradili karijere kakve su mogli shodno potencijalu, ili mladim igračima, koji traže put do najveće scene.
Reprezentativac Crne Gore Stevan Jovetić je posljednji u nizu igrača kojima bi klub iz Andaluzije mogao da bude lansirna rampa do – zvijezda.
Samo u aktuelnom sastavu je nekoliko takvih.
Recimo, Samir Nasri. Nekada Jovetićev saigrač u Manchester Cityju, veliki talenat, pa velika zvijezda, pa prekobrojni u planovima Pepa Guardiola.
Ili Steven N'Zonzi, takođe Francuz, koji ne može iz Seville za manje od 30 miliona eura, a koji je imao prilično nezapažene role u Blackburnu i Stoke Cityu.
Pa Luciano Vietto, ne tako davno veliki argentinski talenat, koga je Simeone pozajmio Sampaoliju.
U bliskoj prošlosti još je više primjera.
Kevin Gameiro (ponovo francuski igrač) došao je u Sevillu, kod Unaya Emerija, sa klupe Paris Saint-Germaina, a na stadionu Ramón Sánchez Pizjuán pokazao kakav je igrač, prije nego što je napravio korak naprijed i otišao u Atletico minulog ljeta.
Ili, Ivan Rakitić, koji je od klupskog igrača Schalkea, postao jedan od najboljih centralnih veznih u Primeri.
Pa, Carlos Bacca, Kolumbijac koji je prije Seville igrao u Club Bruggeu, samo jednu sezonu. Za dvije u Andaluziji nadavao se golova i otišao u Milan.
Grzegorz Krychowiak u Sevilju je došao iz francuskog Remsa, a sada je u Paris Saint-Germainu.
Éver Banega nije iskazao potencijal u Valenciji i Atleticu, koji ga je vraćao u Argentinu, na pozajmice, a “vaskrsnuo” je za dvije godine u Sevilli. Ponovo je postao reprezentativac, a sada ga Inter ne pušta nigdje ispod 30-35 miliona eura.
Dani Alves, i sada jedan od najboljih, ako ne i najbolji desni bek, evropsku karijeru počeo je u Sevilli (došao iz Bahie), za koju je igrao od 2002. do 2008. godine, prije transfera u Barcelonu.
Pa i Sergio Ramos je dijete Andaluzije, ali njemu navijači nikada nisu, niti će, oprostiti odlazak u Real.
Sevilla je pomogla i našim reprezentativcima; prvi koji je došao u Andaluziju bio je Mirsad Hibić. On je 1996. stigao iz Hajduka i ostao četiri godine. U Sevilli je postao jedan od najboljih defanzivaca u Primeri. Samo zbog date riječi tadašnjem predsjedniku Atletico Madrida Jesúsu Gilu, Hibić je odbio ponude Reala i Barcelone i otišao igrati u Segundu.
Emir Spahić je 11 godina nakon Hibića postao drugi Bosanac u Sevilli. Nakon neslavne epizode u Montpellieru, Spahić je osvježio karijeru na jugu Španije. Odigrao je 44 utakmice i nakon godinu i pol dana otišao preko ruskog Anzhija u Bundesligu.
Da će Sevilla biti odskočna daska za mnoge fudbalere moglo se naslutiti još sredinom 90-ih godina kada je u ovaj klub iz Dinama stigao Davor Šuker. Zlatna kopačka Mundijala iz 1998. godine je u višestrukom osvajaču Evropa lige igrala pet godina, od 1991. do 1996. godine. Na 153 meča Šuker je postigao 76 golova nakon čega je uslijedio transfer u Real Madrid i osvajanje Lige šampiona sa kraljevskim klubom.
