Miroslav Blažević rijetko kada je griješio u procjenama. Premda je komplimente davao kao “Caritas” humantitarnu pomoć, na jednog je trenera bio posebno slab. Iako nam se činilo da su pohvale kurtoazne naravi, razgovor jednog mladića i “starca” su nas demantirale.

Prije desetak godina u Zagrebu, kada je Ćiro bio šef u Kranjčevićevoj, za istim stolom sjedili su Travničani. Trener početnik i trener svih trenera.
Miroslav Blažević i Nermin Bašić.

” Sine moj, da ti tata kaže… Nije što je moj Travničanin. Ovaj će uspjeti. A znaš zašto?- pitao je Ćiro i ne čekavši što ću reći, sam odgovorio.

– Ovaj hoće da radi. On uči, traži znanje. Sve ga zanima, a ja mislio da je došao se slikati “smenom”… A to što je iz Travnika dodatna mu je referenca kod mene- hvalio je Ćiro tada trenera bez angažmana.

‘Haus majstor”

Ovo je samo jedna “crtica” iz opusa Željinog trenera.

Kada mu je karizmatični stručnjak predvidio uspješnu karijeru, tada se “Baša” borio za kakav trenerski posao.

Kretao se na dionici “puta svile” i franšiznih centara od Viteza, Travnika do Jajca.

Ono što je u Bašiću vidio Ćiro, prepoznat će Zoran Dekić, riječko- italijanski biznismen. Koji mu je dao sve ovlasti u Metallegheu. Rijetka privilegija za trenere. Što je rezultiralo plasmanom u Premijer ligu.

I tada je malo ko “kočopernog” trenera shvatao ozbiljno. No, njemu je bilo važno šta istinski misli o njemu trener svih trenera. To mu je napunilo pluća, popravilo samopouzdanje. Nastavio je “krasti” znanje. Putovao je na stručne seminare po Evropi, plaćao školarinu, gledao evropske utakmice, učio jezike…

Nisu ga doticale mahalske priče, kako “haus majstor” nikad neće postati trener. Naprotiv. Davale su mu dodatnu snagu.

Istina, u borbi za mjesto pod suncem, nakon što je povreda prekinula njegovu karijeru, jedno je vrijeme “molerisao”. Time je još više porastao u Ćirinim očima, jer je i on prošao “križni” put od perača ulice do selektora Švicarske.

Luzeri i zlobnici, kada ne bi imali što prigovoriti teneru koji se etablirao na vrlo zahtjevnom slovenačkom tržištu, pričali bi priče “kako nam je Baša uređivao stan”…

Nermin Bašić, je ponosan na svoju prošlost, vukao bi iste poteze, radio iste poslove.

Zašto je kupio bordo sako?

Nikad se nije bojao posla. Prihvatao je gdje god je vidio priliku da će nešto naučiti. Zarada je bila u drugom planu. Čak i kada je kao gotov trener došao na pregovore, dogovorio se za pet minuta. Još kraće je bilo kada je dobio novi ugovor. Znali su ljudi iz Želje kakvog kapitalca imaju. Znao je i Baša da ima karte u svojim rukama, ali opet nije zatezao. Osjetio je moć Grbavice. Želio je po svaku cijenu raditi u Želji. Jedini uslov koji je tražio jeste vrijeme. Tražio je vrijeme za stvaranje tima i igre.

Ono što su prepoznali Edis Kovačević i saradnici, očito nisu komšije s Koševa.

– Dva puta sam bio glavni kandidat za trenera Sarajeva. Posljednji put, prije nego će doći Mirza, sve smo dogovorili. Ja sam kupio čak bordo sako. Za predstavljanje. Onda se preko noći sve okrenulo. OK, oni su tako odlučili. I kada je došao poziv iz Želje, rekao sam ” to je to”- otkrio nam je Bašić na kafi kod Elvira Bolića.

U kratkom je vremenu Bašić napravio istinski podvig. Doveo Želju u Evropu, a onda priredio malu senzaciju. Željo je preskočio Bjeloruse. Ništa nije nemoguće, pa da i eliminira Azerbejdžance. “Haus” majstor nije obukao bordo sako, ali je ostvario svojevrsni podvig sa Željom, vlasnik je nekoliko apartmana, vozi skupocjenu limuzinu, nekoliko nekretnina… I još uvjek “štreba”.

Da je Ćiro živ sigurno bi iz kultnog zagrebačkog “Charliea” čelnicima NSBiH poručio:

-Ne tražite selektora… Eto vam ga na Grbavici!

Zato će Bašić ili “Cige”, kako ga po nadimku znaju prijatelji, u prvoj pauzi u Zagreb. Na Mirogoj. Da zapali svijeću i prouči fatihu svom mentoru. Treneru svih trenera Miroslavu Blaževiću.

S.S.