Da Velež nije samo Mostar i Hercegovina, nego mnogo više pokazuje ova priča.

Daniela ima 20. godina, rođena je Tuzlanka gdje živi i studira, ali nogomet i Velež su joj prva i najveća ljubav.

U razgovoru za naš portal, Daniela otkriva zašto baš nogomet i ljubav prema velikanu iz Mostara.

“Ljubav prema fudbalu koja počinje još od malih nogu. Ta ljubav je jednim dijelom vjerovatno i naslijeđena jer moj tata je također veliki zaljubljenik u fudbal koji je u mladosti i igrao, a drugim dijelom posjećujući sa njim utakmice po stadionima, bodreći igrače, biti jedan od vatrenih navijača te biti dio tih spektakularnih atmosfera samo je uveličalo tu moju ljubav i zainteresovanost prema, po mom mišljenju najljepšem sportu. Obzirom na to da dolazim iz Tuzle podržavam Slobodu i navijam za nju, jer sam odrasla na Tušnju, a Sloboda je simbol grada Tuzle. Istu ljubav gajim prema Veležu iako nisam iz Mostara. Mnogi se pitaju kako to da jedna djevojka iz Tuzle navija za Velež. Pa, nakon prve odgledane utakmice Veleža, taj klub i tu raju jednostavno nisam mogla da ne zavolim.

S vremenom prateći ih od Prve lige Federacije BiH pa do najvećeg uspjeha – osvajanja kupa i izbacivanja grčkog AEK-a, ta ljubav prema klubu je sve više rasla i postala sastavni dio mog života. Uglavnom ne propuštam niti jedan njihov meč, uz njih sam svim srcem, da li to bilo putem TV ekrana ili na stadionu, čak me ni kilometri ne sprječavaju da pokažem svoju ljubav prema ovom klubu.

Uvijek sa velikim nestrpljenjem iščekujem njihov novi meč, te da li ću biti u mogućnosti da uživo prisustvujem i bodrim ih, ali ne mora se ići na svaku utakmicu da bi se volio klub, jer on se voli srcem, a ono što se voli srcem uvijek ti je blizu. Ta ljubav je po meni neuporediva sa bilo čim drugim, jer taj osjećaj kad odeš na stadion Rođeni, ta atmosfera i navijači koji daju punu podršku cijelih 90 minuta svojim igračima i u pobjedi i u porazu je dokaz da je Velež klub raje, ljubavi, prkosa i ponosa.

Neopisiv je osjećaj kada srca hiljade nepoznatih ljudi kucaju samo za Velež, tada zaboraviš na sve probleme i barem na tih 90 minuta si dio nečega što zapravo vrijedi. Odnos igrača i navijača Veleža je poseban jer i jedni i drugi ostavljaju svoje srce, kako igrači na terenu tako i navijači koji ne štede grla ni dlanove na tribini. Zajedničkim snagama se bore do zadnjeg zvižduka.

Postoje različite ljubavi u životu čovjeka, a svaka od njih čini čovjeka sretnim na svoj način, pokreće ga, ispunjava njegov život i unosi toplinu u srce. U mom slučaju to je ljubav prema fudbalu i Veležu, jer fudbal je više od igre, a Velež je više od fudbala.

Zauvijek uz Rođene u bilo koje doba, Mostar u srcu, Velež do groba!” istakla je Šehić za naš portal.

Razgovarao: Elvir B.