Samo za one koji ga ne poznaju Rusmir Cviko je iznenađenje na nogometnoj sceni.

Cviko je proglašen trenerom mjeseca u Saudijskoj Arabiji, ali kako ide, vjerovatno će laskavu titulu dobiti kao najbolji u sezoni.

Bh.stručnjak superiorno vodi, još koji mjesec, saudijskog drugoligaša Al Orobah. Nanizao je seriju pobjeda i sada je izvjesno da će do kraja sezone izboriti plasman u elitni rang.

Iako je klub oskudnog budžeta Cviko je napravio podvig.

A dobiti posao u “Saudiji” mogu samo probrana zvučna imena. I kvalitetni treneri. Cviko, svakako nije zvučno ime poput svjetskih trenera koji čekaju u redu na poziv iz Saudijske Arabije.

Godinama su u tom dijelu svijeta, ničim opravdano, privilegirani treneri iz Brazila, Portugala, Nizozemci, Nijemci, Francuzi, Španci…

I hrvatski i srbijanski treneri imaju trasiran put, dok je proteklih godina u Arabiju mogla samo Bisera Turković, bivša ministrica bh.diplomatije. Fudbalski, mi smo Saudijcima nepoznanica. No, ima izuzetaka kao u primjeru stanovitog trenera iz Arabije, kojeg je na Grbavicu doveo Romeo Šapina, njegov prevoditelj s profi licencom…

Helem, Cviko je trener s profi licencom, s bh.i belgijskom putovnicom. U “CV” stoji da govori nekoliko svjetskih jezika, posjeduje fakultetsko obrazovanje. Naravno, i zavidno iskustvo.

Poput Dalića

Prije desetak godina kao “tehniko” osvajao je trofeje u tandemu s Amarom Osimom u Želji. Imao je uspjeha samostalno kao trener u Kini i Kuvajtu. Gdje je s Al Arabijem osvojio prestižni kup.

Kruna trenerskog rada je angažman u reprezentaciji Bosne i Hercegovine. Cviko je bio najbliži asistent čuvenog igrača i stručnjaka Dušana Bajevića. Kada su “Zmajevi” stigli do baraža.

U njegovim (50) godinama Zlatko Dalić je, također iz arapskog svijeta, stigao na klupu hrvatske reprezentacije. I od tada “Vatreni” bilježe velike uspjehe.

Drugi naš trener koji zaslužuje pažnju je Aldin Đidić. Iako ga do profi licence dijeli još nekoliko semestara, “Đida” se trenerski dokazuje u federalnom drugoligašu Famosu. Nemojte gledati rang u kojem igra. Gledajte “rukopis” na igri tima kojeg vodi.

Jedan bh.trener, sa bogatim nogometnim iskustvom, gledao je nedavno u prijateljskoj utakmici Famosa protiv Sarajeva.

“Iako je Famos uvjerljivo poražen, ja sam u igri Famosa vidio sve što jedna ekipa treba da ima. I glavu i rep. Oduševljen sam i disciplinom igrača. Tačno na igri vidiš znanje i neznanje trenera. Kod Famosa vidis ko je i kakav trener. Đidić me ugodno iznenadio”- priznao je Kemal Alispahić, koji je Famosa gledao u pripremnom periodu.

Hrasnički tim tada je za cilj imao opstanak u Drugoj ligi Centar. Najviše da se pozicionira u “zlatnoj sredini”.

Danas je Famos, kolo prije kraja, uvjerljivo prvi. Tim koji u prosjeku daje 3 i više golova po utakmici. Tim s najmanje primljenih golova. Famos i Đidić od svih klubova u cijeloj Bosni i Hercegovini najviše forsiraju mlade igrače. Nerijetko u početnoj postavi bude i deset igrača do 21.godine.

Znanje je autoritet

Đidić je rekorder po još jednom detalju. Famos je jedini klub, ako se računaju premijerligaši, prvoligaši i drugoligaši, koji ulazi u treću godinu s istim trenerom.

Nije bilo lahko Đidiću sve to posložiti. Morao se baviti i “vannastavnim aktivnostima”, jer ponekad, ma koliko koristio oštar pogled i glas, nisu bili uvjerljivi, pa je bio prisiljen drugim metodama čuvati red i imidž kluba.

Đidić je kao igrač stigao od zeničkog blata do reprezentacije. Jedan je od osnivača Sindikata profesionalnih igrača. Sa svojim je timom riješio brojne slučajeve i pomogao da pojedini igrači ne završe na ulici. I treneri.

Sindikat, na čijem je čelu, organizator je besprijekorno realizirane manifestacije “Kristalni 11”. Čime dodatno obogaćuju nogometnu scenu u BiH.

Ko god je od struke gledao Famosa barem jednu utakmicu reći će vam da “motoristi” igraju najljepši fudbal na amaterskoj sceni u BiH!

Đidić zasluge pripisuje menadžmentu kluba, igračima, navijačima, asistentima…

U Centru za edukaciju bi, pored dokumentacije za upis za trenerske licence, nekim kandidatima morali sugerirati da se oprobaju u drugom poslu. Kako bi oslobodili prostor za hrabre, talentirane, autoritativne… Kakav je Aldin Đidić.

Nažalost, vrijeme nije saveznik Faruku Hadžibegiću, Mehmedu Baždareviću, Safetu Sušiću, Vahidu Halilhodžiću, Džemalu Halilhodžiću, Aleksandru Ristiću… Oni su bili veliki igrači i treneri.

Ovo je vrijeme Cvike, Dudića, Đidića, Nestorovića, Selimbegovića, Muslića, Pintula, Pelića…

(S.S./Sportske.ba)