Emir Preldžić je za MeridianSportBH govorio o svojoj dosadašnjoj karijeri, Fenerbahčeu, uticaju Bogdana Tanjevića, iskustvu sa Željkom Obradovićem, povratku u Žepče te o trenutnim temama vezanim za nacionalni tim Bosne i Hercegovine i Evroligu.

Svoju profesionalnu karijeru je Emir Preldžić započeo u redovima zeničkog Čelika gdje je takođe prošao kroz kadetsku te juniorsku selekciju kluba.

“Inače, ja sam iz Žepčea, malog grada u blizini Zenice. Ali, pošto mi je otac radio kao trener u Čeliku, ja sam sa njim počeo trenirati u kadetskoj selekciji kluba. Prošao sam na kraju kadetsko-juniorski period u Čeliku gdje me je pored mog oca trenirao i Marko Trbić. Sa nekih 16 godina sam se preselio u Zenicu za stalno i proveo dvije godine sa prvim timom. Tu sam prije svega bio 12 ili 13 igrač, pa sam povremeno dobijao određene minute na terenu. Bilo mi je lijepo te dvije godine, lijepo iskustvo i rad sa tadašnjom ekipom koja je u Premijer ligi bila među tri ili četiri najjača tima, čime sam tu prvenstveno stekao puno znanja i iskustva” – kazao je Preldžić na početku našeg razgovora.

Poslije dvije godine u matičnom Čeliku, Preldžić je prešao prvo u Triglav pa onda u Geoplin odakle se i otisnuo u Tursku.

“Tranzicija je bila malo teža za mene jer sam napustio zemlju, porodicu i što sam gore odjednom ostao sam. Prvih šest mjeseci je bilo izazovno, ali su moji roditelji, brat i sestra dolazili često u posjetu. Nakon tih šest mjeseci je sve bilo lakše, a savladao sam i jezik” – rekao je Preldžić o svojim prvim koracima u Sloveniji pa se nastavio:

“Po pitanju boravka u Triglavu, bilo je ok prvo godinu. Odradio sam je dobro, snašao sam se i dobio poziv da pređem u Geoplin Slovan. Slovan je tada bio ozbiljan klub koji je igrao Goodyear ligu (ABA liga) sa trenerom Pipanom i svim odličnim igračima sa kojima sam dijelio svlačionicu. Kroz dvije godine u Slovanu sam doživio veliki košarkaški napredak i to je rezultovalo da dobijem poziv u mladu reprezentaciju Slovenije”.

Prije nego li je Preldžić sa nama podijelio sjećanja iz Fenerbahčea gdje je proveo najviše vremena kao igrač do sada, on se osvrnuo na početak reprezentativne karijere te otkrio da li je bilo poziva od ljudi iz Bosne i Hercegovine.

“U tom trenutku nisam dobio nikakav poziv ni za mlade selekcije, a ni za seniorsku” – jasan je bio Preldžić koji je kao senior igrao za Tursku i to državu gdje je prvi put viđen od legendarnog crnogorskog trenera Bogdana Tanjevića na U20 Evropskom prvenstvu:

“Onda sam na preporuku agenta, da mi trebaju reprezentativne utakmice, odlučio da igram za juniorske selekcije Slovenije. To mi je bila i najveća odskočna daska u karijeri jer smo imali Evropsko prvenstvo U-2O u Izmiru (Turska) gdje sam ja izabran među pet najboljih igrača turnira. Upravo me je tu i vidio Bogdan Tanjević koji me je doveo u Fenerbahče naredne godine”.

U redove Fenerbahčea je tada 19-godišnji Preldžić došao 2007. te se u istanbulskom velikanu zadržao do 2015. godine osvojivši četiri naslova šampiona Turske, tri Kupa, a 2011. je bio i MVP Kupa Turske. Sve je to uspio radeći pod vrhunskim trenerima poput pomenutog Tanjevića, Nevena Spahije i naravno jednog jedinog Željka Obradovića.

“Prve tri godine mi je trener bio Tanjević. Imali smo odličnu ekipu, a sami znate da je to što se košarke tiče Fener najveći i najbolji klub u Turskoj, pa i u samoj Evropi. U periodu adaptacije su mi pomagali Damir Mršić i Mirsad Turkdžan, dva igrača koja su tada u Feneru već bili jedan duži period. Ja sam tada bio baš mlad, imao sam samo 19 godina i oni su mi pokazali kako i šta treba da se radi po pitanju košarke i života. Tokom prve dvije godine je bilo dosta rada, jer kao što je poznato, Tanjević (Boša) voli da radi sa mladim igračima i dosta smo vremena provodili u dvorani radeći na individualnim stvarima koje smo trebali popraviti” – istakao je Preldžić te dodao o radu sa Spahijom i Obradovićem:

“Nakon Bošine bolesti je došao Neven Spahija koji se zadržao dvije godine i sa njim sam imao baš fin odnos uz dobre rezultate u domaćoj ligi gdje smo sa njim dva puta postali šampioni. Uslijedio je onda i dolazak Željka Obradovića za kog se zna da je najveći trener u Evropi svih vremena. Odmah su porasle ambicije kluba sa njegovim dolaskom, a takođe u klub je stiglo i nekoliko novih igrača sa kojima smo napravili odličan rezultat, jer smo sa Željkom došli do fajnal-fora Evrolige, odnosno prvi put za jedan turski klub poslije 12 ili 13 godina”.

Odlučio je Preldžija da je nakon osam godina vrijeme za rastanak sa Fenerom, te ga je put prije povratka u Bosnu i Hercegovinu vodio o Darušafake do Galatasaraja i Bahčešehira.

“Nakon Fenera sam godinu dana proveo u Darušafaki, klubu koji je tada takođe igrao Evroligu. Ostao sam u Istanbulu u stanu gdje sam živio ranije. Bilo mi je lijepo tu, slobodno mogu reći, jer ništa nisam mijenjao osim kluba i njegovih boja. Naravno, Darušafaka nije veliki klub kao Fener, ali su te godine došli neki veliki sponzori i ekipa je bila izuzetno dobra sa 15 igrača koji su se borili da budu u 12 za meč. Ono što je bilo malo, pa ajde rećiću ću uz znake navoda problematično je moj odlazak u Galatasaraj. Rijetko se dešava da neki igrač pređe, pa poput mene da je igrao u Feneru i dođe u Galatu. To je možda bilo i burno za navijače, jer sam ipak proveo osam godina u Feneru. Ali, poslije jedno tri ili četiri mjeseca u ‘Ulker areni’ gdje sam kao gost igrao sa Galatom protiv Fenera, ja sam od domaćih navijača dobio aplauze što mi je mnogo značilo” – objasnio je Preldžija svoj period poslije Fenera te se takođe prisjetio trenutka kada je u 2009. godini draftovan od strane Finiks Sansa, te zbog čega je odlučio da ne ode u NBA ligu:

“U Feneru mi je tada bilo baš lijepo, bio sam jedan od glavnih igrača sa dosta minuta na parketu. Što se tiče finansijske strane to bi sve isto bilo, a onda sam uz dogovor sa Miškom i roditeljima odlučio da ostanem u Feneru Bilo mi jednostavno lijepo, i bio sam blizu kući. Isto tako, ne vjerujem da bih se ja sa svojim fizičkim predispozicijama mogao dobro snaći u NBA ligi te sam odlučio ostati u Evropi”.

Ono što je mnoge ljubitelje košarke iznenadilo je to kada je Preldžić 2019. godine odlučio da pored vraćanja u Bosnu i Hercegovinu zaigra za Orlovik iz Žepča koji je tada nastupao u najnižem rangu.

Upravo je on to i uradio, te se sada sa svojim saigračima nalazi na šestom mjestu Lige Bosne i Hercegovine, a narednu utakmicu igraju 2. marta protiv Sparsa pred svojom publikom

“Za deset dana obilježavamo 20 godina Orlovika. To je naš klub, porodični. Osnovao ga je moj otac sa svojim prijateljima i klub se bazirao na radu sa mlađim selekcijama, dok su se seniori takmičili u nižim ligama Bosne i Hercegovine. Kada sam završio svoju inostranu karijeru, ja sam se kući u Žepče vratio sa mišlju da više nikada neću igrati, ali na nagovor porodice i prijatelja, kada sam vidio njihovu želju za napretkom i da klub nastavi da raste odlučio sam da se uključim u rad Orlovika. Ali, u prvim danima sam izričito naglasio da neću igrati, bio sam na treninzima i radio sa mlađim kategorijama” – naglasio je Preldžić razloge o svojoj odluci da zaigra za Orlovik i dodao:

“Zbog ljubavi prema sportu i košarci, te uz konstantne nagovore, gdje su mi govorili ‘ajde dođi i pomozi nam’, ja sam prelomio i odlučio da ponovo zaigram. Tako je to i krenulo, klub je rastao, iz zadnje lige smo ušli u A1 ligu koju smo igrali dvije godine. Prošle sezone smo i nju osvojili te smo se priključili elitnom rangu BiH gdje smo na finom šestom mjestu. Svi se borimo, radimo volonterski ne bi li klub što više napredovao. Želimo što više približiti Orlovik evropskim standardima. Na sve to imamo i slučaj gdje sada svi žive što bi se reklo za napredak Orlovika, gdje imamo ispunjene tribine od po 700 gledalaca na svakom domaćem meču što je rijedak slučaj u domaćoj košarci. Sada je trenutno reprezentativna pauza i Kup, te za 15 dana igrama protiv Sparsa u veoma važnoj utakmici gdje želimo trijumf pred našim navijačima. Znamo da su oni dosta dobri, imaju nekoliko Amerikanaca, ali mi kada igramo kući, igramo i dosta bolje nošeni podrškom svojih navijača i samim tim se nadam konačnom trijumfu”.

Nakon priče o njegovoj bogatoj karijeri, pitali smo Preldžića kakve su šanse reprezentacije Bosne i Hercegovine u predstojećim utakmicama kvalifikacija za Evrobasket protiv Kipra i Francuske.

“Smatram da protiv Kipra ne bi trebalo biti nekih većih problema i da bi trebali ostvariti trijumf. Nakon toga se u Tuzli igra protiv Francuske gdje su Zmajevi i tokom prošlog kvalifikacionog ciklusa pokazali da mogu igrati sa najvećim ekipama” – optimističan je Preldžić koji je objasnio zbog čega je to tako:

“Znamo da u ovom kvalifikacionom ciklusu ne igraju evroligaški i igrači NBA što je dobro za selekcije iz manjih država. Samim tim mislim da ‘Zmajevi’ mogu krenuti sa dva trijumfa, jer ni Francuska neće doći sa najjačim sastavom što možemo i moramo iskoristiti”.

Za kraj razgovora smo sa Preldžićem pričali o tome kakva je razlika između ABA lige i Evrolige u kojima je on igrao te ovih sadašnjih izdanja, ali i o njegovim predviđanjima ko će osvojiti Evroligu sezone kao i šansama Crvene zvezde te Partizana u ovom takmičenju.

“ABA liga kada sam ja bio mlad igrač je bila dosta, dosta jača. Mnogo više vrhunskih igrača je standardno igralo u prvenstvu, od Gurovića pa do pokojnog Milojevića. Nekada je skoro svaki tim imao nekog velikog igrača, ali sada to nije slučaj sem onih koji igraja za dva najveća tima, a to su Crvena zvezda i Partizan. Takođe, mnogi igrači dosta ranije idu u evropske te NBA klubove. Po pitanju Evrolige, bila je jaka, ali je format bio drugačiji, odnosno prvo je bilo top32 tima, pa top16 pa top8 i tako dalje. Mislim da je ovaj trenutni format dosta bolji za navijače i za sve koji prate Evroligu. Ima dosta više da se gleda, a što se tiče igrača jasno je da je za to njih dosta napornije. Sada imamo i dupla kola, odnosno kada se desi da u jednoj sedmici kroz nekoliko dana jedan klub ima dvije evroligaške utakmice. Naravno, na kraju dana se sve igra zbog navijača i svi timovi učesnici imaju bar po dva-tri igrača u rosteru više nego što bi to inače imali” – kazao je Preldžić pa zaključio sa pričom o aktuelnoj evroligaškoj sezoni:

“Real Madrid je ubjedljivo najbolja ekipa ove godine i biće veliko iznenađenje ukoliko oni ne osvoje Evroligu. Ali, fajnal-for je priča za sebe i tu može svako svakoga da dobije, te sve četiri ekipe koje se nađu u toj fazi će biti i najbolje. Po pitanju Partizana i Crvene zvezde me ja malo začudilo što i jedni i drugi imaju lošije rezultate u zadnje vrijeme. Partizan je imao baš dobar skor, ali ih je kiks protiv Bajerna unazadio. Kod Zvezde je promjena trenera na polusezoni i povrede par glavnih igrača vjerovatno uticalo na to da ne ostvare šta žele. Mislim da i jedna i druga ekipa imaju neke šanse da se kvalifikuju u plej-in, a znamo kakve navijače imaju uz sebe te su im oni u svakom slučaju najveća prednost u nastavku Evrolige”.