Andrija Bojić, košarkaš Slobode, u intervjuu za MeridianSportBH je pričao o svom dolasku u klub iz Tuzle i ostatku karijere.

Andrija Bojić je 30-godišnji Beograđanin koji je sredinom marta zvanično postao novi košarkaš Slobode. Za ekipu iz Tuzle je debitovao u posljednjem kolu regularnog dijela sezone Lige BiH u pobjedi protiv Proma, a potom je odigrao i dva meča u Ligi 6, gdje su crveno-crni savladali Široki i Bosnu Meridianbet.

“Utisci su za sada fenomenalni. Ja inače živim u Skoplju, a Nikola Jeftić je prošle godine igrao ovdje i on me preporučio. Bio sam slobodan početkom marta pošto sam raskinuo ugovor sa Spartakom, a sada sam u fazi karijere gdje gledam da mi mjesto u kome igram bude dobro i za porodicu, pa sam se odlučio za ovaj klub. Inače, moj otac je 1982. godine proveo tri mjeseca u Slobodi, ali nije mogao da se registruje zbog nekog tadašnjeg zakona.

Takođe, moj kum je Borislav Bora Džaković, legenda Slobode. Cijeli život slušam priče o Slobodi, npr. i Vlade Đurović je dosta vezan za Tuzlake, a sa njim sam sarađivao u OKK Beogradu. Pomislio sam da ovo može da bude prava sredina za mene i tako je došlo do saradnje. Čuo sam se sa predsjednikom i trenerom i stvarno sam zadovoljan uslovima, nije bilo nikakve dileme” – počeo je Bojić.

Naš sagovornik iza sebe ima značajno iskustvo, zbog čega mu nije bilo teško da se prilagodi novoj sredini. Istakao je da poznaje veliki broj košarkaša iz Lige BiH, a odlično se uklopio u redove Slobode, koja sa njim, Ismetom Sejfićem i Devajnom Ekeom posjeduje izuzetno snažnu centarsku liniju.

“Poznajem košarkaški region, jer sam osim par godina u inostranstvu uglavnom igrao u Srbiji i Sjevernoj Makedoniji. Upoznat sam sa Širokim, Borcem i Igokeom zbog ABA 2 i ABA lige, dok nešto slabije znam Bosnu Meridianbet. Liga 6 je izuzetno jaka i fizički naporna. Za ovih skoro mjesec dana sam upoznao sve igrače i tu stvarno ima kvaliteta, a i u meču protiv Proma sam vidio nekoliko dobrih košarkaša.

U seniorskoj konkurenciji sam aktivan već 13-14 godina i baš sam se prijatno iznenadio kada sam vidio neke ljude koji su sa mnom igrali u KLS-u. I klubovi iz donjeg dijela tabele imaju odlične sastave, što je sjajno za kompletnu Ligu BiH.

U Slobodi sam na poziciji četiri, koju nisam igrao već neko vrijeme i mogu reći da mi prija. Nas trojica se mijenjamo na tim visokim pozicijama i to za sada djeluje jako dobro. I ostale ekipe imaju jake centre, konkurencija je veoma snažna. Protiv nekih od njih igram već desetak godina, tako da se i ne smatram strancem u ovom takmičenju” – rekao je Andrija.

Iskusni košarkaš je prošle sezone potpisao za Spartak, u kome se zadržao do marta ove godine. Period u Subotici je opisao ovako:

“U Spartaku sam proveo stvarno lijepe trenutke, a zanimljivo je da je to pored pomenute Slobode, zemunske Mladosti i OKK Beograda još jedan klub čiji sam bio član a da je za njega nastupao i moj otac. Srećan sam što sam kroz karijeru bio dio takvih kultnih klubova, u šta naravno ubrajam i MZT iz Skoplja. U Subotici sam proveo dvije divne sezone. Promijenio sam dosta trenera, a moram da istaknem Željka ‘Struju’ Lukajića i Vladu Đokića, imali smo stvarno super odnos. Ljudi u klubu su takođe bili divni.

Ja sam početkom prošle sezone proveo tri mjeseca u Aziji, a onda sam potpisao za Spartak na poziv Bobana Jaramazovića, tako da nisam imao nikakvu dilemu. Uslovi su stvarno odlični i smatram da će oni napraviti dobar rezultat. Subotica je drugačija sredina u odnosu na Tuzlu, mentalitet je skroz suprotan. I jedan i drugi grad su prelijepi za život, ali se ljudi razlikuju. U Subotici je onako vojvođanski, sve je mirno i tiho, dok ovdje u Tuzli vidim da je malo drugačije, što je i normalno. U oba mjesta sam upoznao mnogo sjajnih ljudi koji će mi ostati prijatelji, a upravo to je jedna od najvećih čari košarke”.

Nastavili smo o ostatku Bojićeve karijere, a sada smo se dotakli zemunske Mladosti i OKK Beograda.

“Istakao bih sezonu 2021/2022 u Mladosti kod Dragana Jakovljevića kao jednu od najboljih u svojoj karijeri. Inače, ja sam kod trenera Jakovljevića počeo da igram košarku sa sedam godina i saradnja sa njim mi je bila veoma lijepa. Igrali smo dvije lige i bilo je jako naporno, ali imali smo baš jaku ekipu.

Iz OKK Beograda takođe nosim divne uspomene. Imao sam čast da mi treneri budu Vlade Đurović i Milovan Stepandić, dvije istinske košarkaške legende. Kao mlad igrač, bio sam MVP KLS-a, što mi je predstavljalo značajnu odskočnu dasku. To je bilo prije desetak godina, igrala se malo drugačija košarka, a i liga je bila veoma snažna” – prisjetio se Andrija, a potom je dodatno približio saradnju sa Vladom Đurovićem:

“Vlade je specifičan trener, mnogo sam ga voleo. Bio je šmeker, a baš sam pričao sa njim prije mjesec dana, kada sam dolazio u Slobodu, pošto je on sa njima napravio veliki rezultat. Njegova dostignuća sa Šibenkom i Zadrom su na nivou današnjeg osvajanja Evrolige, to su bili nevjerovatni uspjesi. On je vrhunski trener, sjajno je vodio utakmice, a najjače oružje mu je bila sposobnost da motiviše igrače, i za treninge i za utakmice. Tjerao me da radim neke stvari i to mi je zaista mnogo pomoglo u karijeri”.

Novi igrač Slobode je od 2010. do 2015. bio član Mege, gdje se susreo sa mnogim imenima koja su danas u samom vrhu svjetske košarke.

“Sjećam se da mi je Dejan Milojević govorio da sam ja za njega trojka, međutim ja sam porastao, a i tada je košarka bila drugačija. Kada je Milojević postao trener, visoki igrači u Megi su uz mene bili Boban Marjanović i Marko Luković. Tada smo napravili veliki rezultat ulaskom u ABA ligu, a poslije je došao i Novica Veličković. Izbacili smo favorizovani Radnički, koji je sa Mutom Nikolićem igrao fajnal for ABA lige. Milojević je već tada pokazao da će biti veliki trener. Trenirali smo prejako, tada smo još igrali u Zemunu, a imali smo izuzetno talentovanu ekipu” – kazao je 30-godišnjak, a onda je govorio o prerano preminulom Dejanu Milojeviću:

“Sa Milojevićem pamtim samo lijepe trenutke. Bio je toliko pozitivan, i na terenu i van njega. Ne radi se samo o košarci, znao je mnogo o svim temama koje bi se pokrenule. Bio nam je kao stariji brat. On je 2010. došao u Megu kao sportski direktor, a Vlada Vukoičić nam je bio trener. Milojević je i tada radio sa mnom i ostalim visokim igračima, a mogu da kažem da sam centarsku tehniku najbolje naučio od njega, imao je svoj specifičan način rada. On je te 2010. čak trebalo da se vrati da odigra nekoliko utakmica u KLS-u, ali zbog koljena nažalost nije mogao to da uradi, pa je definitivno odustao. Ipak, bilo je treninga na kojima je sa nama igrao pet na pet i čak i tada je bio nevjerovatan. Imao je tako brze i duge ruke, osjećaj, neviđeno je asistirao, zaista vrhunski talenat”.

Nastavili smo o Nikoli Jokiću i Bojićevom viđenju sopstvenih mogućnosti:

“Jokić je živio kod nas na Novom Beogradu, preko puta mog ulaza. On je jedan u milijardu, neviđen talenat. Sjećam se da je još na prvom treningu kada smo radili centarsku tehniku pokazao da je poseban. To nikada nisam vidio i drago mi je da sam učestvovao u procesu njegovog razvoja.

Što se tiče mene, ne bih rekao da sam bio na tom nivou, bilo je dosta talentovanijih igrača. Naravno, ne smatram da sam netalentovan (smijeh), daleko od toga, ali nisam se mogao porediti sa Jokićem. Sjećam se da su me drugari zvali Inzagi, jer sam uvijek postizao poene na način na koji je on davao golove, tako da možda mogu da kažem da sam talentovan za to”.

Za kraj, prisjetili smo se Andrijinih nastupa u Mađarskoj (Jazberenji), Poljskoj (Starogard Gdanjsk), Rumuniji (CSO Voluntari) i Sjevernoj Makedoniji (MZT).

“Bilo mi je lijepo, međutim ja inače nisam neki tip za inostranstvo. Nekako se teško snalazim tamo, valjda sam se tako rodio (smijeh), jednostavno mi više odgovaraju gradovi u regionu i to sam shvatio još prije nekoliko godina. U Poljskoj i Mađarskoj sam igrao odlično, a u Rumuniji sam bio u ozbiljnom klubu ali je tada započela epidemija virusa korona pa se sezona prekinula.

Vratio sam se u MZT, za koga me vežu jako lijepa sjećanja. Tamo sam se oženio i dobio sina, a i žena mi je Makedonka, sve to nosi divne uspomene. Inače živim u Skoplju, tako da ne isključujem svoj povratak u Sjevernu Makedoniju, to je na neki način moja druga kuća” – završio je srpski košarkaš.

Andrija Bojić i Sloboda su nakon dva odigrana susreta stopostotni u Ligi 6, a očekuju ih utakmice protiv mrkonjićke Mladosti, Igokee i banjalučkog Borca.