Rukometni reprezentativac Bosne i Hercegovine, Ivan Karačić, dao je zanimljiv intervju za Prvi.tv.
Što misli o novom klubu, rezultatima Hrvatske na SP-u, izostavljanju brata Igora s popisa, reprezentaciji BiH i mogućem povratku u Zrinjski, Ivan Karačić je rekao u kratkom intervjuu za Prvi.tv.
Prešli ste u novi klub Maccabi Rishon, jeste li zadovoljni klubom i uvjetima ?
Jako sam zadovoljan u Izraelu, igram dobro i stvarno nemam ni jednu stvar na koju bih se mogao požaliti. Sretan sam što sam u ovom klubu, trener je odličan, ekipa mlada i jako poletna… Dobro sam se snašao, već od prve utakmice svi su me dobro prihvatili i trenutno uživam u svakom treningu i utakmici.
Ambicije kluba u ovoj sezoni?
Ambicije kluba su visoke. Želimo osvojiti dvostruku krunu – i prvenstvo i kup. Trenutno smo četvrti u ligi i dosta zaostajemo za vodećim imenjakom iz Tel Aviva. No, još dosta ima do kraja prvenstva, a imamo i tri utakmice manje, tako da se nadamo kako ćemo se umiješati u borbu za naslov. Bit će teško, ali vjerujem da mi to možemo…
Pratite li SP u Francuskoj, jeste li vjerovali da Hrvatska može ostvariti ovako dobar rezultat?
Pratim koliko mi obveze dopuštaju. Pogledao sam sve utakmice Hrvatske i mogu vam reći kako me rezultat nije nimalo iznenadio. Vjerovao sam od početka kako ‘Kauboji’ mogu napraviti pravu stvar u Francuskoj.
Kako komentirate Babićev izostavljanje Igora s popisa reprezentacije?
Žao mi je što Igor nije u Francuskoj. Mislim da je mogao dosta pomoći, ali trenerova odluka se mora poštovati. Bitno je da ovi momci što su tamo daju svoj maksimum, a to su do sada i radili. Svaka im čast…
Hoćete li još igrati za BiH ili je vrijeme da se više posvetite klupskoj karijeri?
Ja još uvijek imam visoke ambicije i s klubom i s reprezentacijom. Naravno da ću još igrati za BiH. Uvijek se rado odazovem i tu ću biti dok god izbornik misli da mogu pomoći.
Postoji li mogućnost da nekada u budućnosti ponovno vidimo Ivana Karačića u dresu Zrinjskog?
Uh, to bi sigurno želio. Volio bih završiti karijeru tamo gdje sam počeo, kući, u Mostaru… Život je čudan, nikada ne znaš gdje će te odvesti…
