Uprkos tome što na međunarodnom planu predstavlja Bosnu i Hercegovinu, Ermedin Demirović je rođen i odrastao u Hamburgu. Igrao je za omladinske selekcije HSV-a prije nego što je prešao u RB Leipzig 2014. kao 16-godišnjak. Međutim, iako je dostigao visok nivo u U17 i U19, odigrao je samo jednu utakmicu za drugi tim ‘’Red Bullsa’’ prije nego što je 2017. godine prešao u španski Deportivo Alavés. U malom vremenu koje je dobio tokom sezone 2017/18. Odigrao je šest utakmica u svim takmičenjima I postigao četiri gola, ali to nije bilo dovoljno standarno mjesto u startnoj postavi. Naredna destinacija je bila posudba u francuskoj u Ligue 1 u Sochauxu, pa u španskom drugoligašu Almeríji, gdje se borio da ostane na nogama.

Sezona 2019/20. bila je Demirovićev iskorak. Nakon što se privremeno pridružio švicarskoj ekipi St. Gallen, postigao je 14 golova , uz sedam asistencija na 28 utakmica. To je bilo dovoljno da uvjeri Christiana Streicha u Freiburga da mu daju ugovor, i on je odmah postao važan igrač. Iako golovi nisu bili u prvom planu u njegovoj igri u Švarcvaldu, u tri sledeće sezone, upisao je 61 nastup u Bundesligi ukupno. Nažalost, njegovo vrijeme u klubu je završilo razočaravajuće, jer je promašio penal u finalu DFB Kupa 2022. porazom od Leipziga..

Tog ljeta je bio uključen u ugovor o zamjeni s Michaelom Gregoritschom, što je vjerovatno bila najbolja stvar za njegovu karijeru na ličnom nivou. Osam golova i četiri asistencije u prošloj sezoni predstavljali su solidan povratak, a njegove liderske vještine jasno je cijenio bivši glavni trener Enrico Maaßen, koji ga je imenovao za kapitena u augustu 2023. Iako je Maaßen kasnije smijenjen, Demirović je išao punom snagom, davajući golove kad god je bio u prilici. Sedam puta u ligi i stvorio još pet.

U reprezentaciji još uvijek čekamo njegov bljesak. Često su ga selektori koristili na netipičnim pozicijama, uglavnom daleko od gola, ali on je uvijek maksimalno angažovano i profesionalno odrađivao svaki zadatak. Od 2018. Godine je igrao za mladu reprezentaciju, a potom je debitirao za A tim. Odigrao je 29 utakmica i postigao dva gola gol.

‘’Meni se želja ostvarila kada sam obukao dres reprezentacije i zaigrao za svoju domovinu. Uvijek sam pratio reprezentaciju, navijao za naše momke, a onda sam bio tu, rame uz rame s nekima kojima sam se divio.’’

Demirović je odigrao sjajnu prošlu sezonu za Augsburg, koja ga je svrstala se u red elitnih napadača Bundeslige. Nezaustavljiv je za protivničke odbrane, a njegove utakmice našle su se na radaru velikih klubova iz Njemačke, Engleske i Španije. Na kraju, potpisao je za Stuttgart i ove sezone u 13 utakmica u svim takmičenjima, postigao je 6 golova. Igrao je i tri meča u Ligi prvaka.

Zbog borbenosti je dobio nadimak ‘’bokser’’

Demirovića ima svuda po terenu, ugodno mu je na krilima koliko i u vrhu napada, pokazao je da je sposoban da nosi protivničkog defanzivca na leđima. Selektori su ga u reprezentaciji najmanje koristili tamo gdje može najviše dati – u napadu.

Ermedin redovno pokazuje svoj borbeni duh na terenu, tako da vam nije iznenađenje informacija da mu je nadimak “Bokser”. Njegova proslava gola je očigledno odigrala veliku ulogu u tome što mu se pripisuje baš taj nadimak.

“To ima veze sa putem koji me je odveo do mesta gde sam sada. Generalno. Od školskih dana do šetnje ulicom. Gdje god sam išao, kanalisao sam to u sebi jer uvijek sam imao potrebu da se borim, da izigravam boksera još od malih nogu. Pokušavam da radim isto i na terenu: da se izvlačim iz teških situacija. Volim i sport. Pratim boks. Tako je nastao i nadimak.”