Sajra Hamurović svoje prve rukometne korake napravila je u Zavidovićima svom rodnom gradu u dresu Krivaje. Već u omladinskim uzrastima pokazivala je veliki talenat što su zapazili najbolji klubovi iz BiH, ali i regiona. Svoj prvi transfer napravila je u redove Hadžića, a zatim u redove Ilidže . S Ilidžom je prošla mnogo toga od vrha do Prve lige FBiH.

Exkluzivno za naš portal Hamurović je potvrdila da će i naredne sezone s ponosom nositi dres ŽRK Ilidža.

Proteklu sezonu si provela na parketima Prve lige FBiH u dresu Ilidže. Šta je tada presudilo da se nađeš u nižem rangu s obzirom da si imala veliki broj ponuda?

Iskreno, odluka da se pridružim Ilidži bila je više vođena srcem nego kalkulacijama. Bila sam u fazi karijere kada mi je trebalo okruženje koje vjeruje u mene i gdje mogu igrati slobodno, bez pritiska, ali uz visoke ciljeve. Ilidža mi je pružila tu sigurnost, povjerenje i jasnu viziju – i nisam se pokajala ni sekunde.

Između vas i Ilidže postoji neka tajna veza, očito. Ekskluzivno za naš portal – možeš li potvrditi da ostaješ tu iako si imala veliki broj ponuda ovog ljeta?

Mogu reći da Ilidža nije samo klub, već porodica, gledam je kao svoju Krivaju. I da, iako sam imala ponude, odlučila sam ostati jer vjerujem u ovu priču i ljude koji je vode. Ovdje se osjećam cijenjeno i motivisano da nastavim napredovati. Tako da – da, ostajem u Ilidži!

S Ilidžom si proslavila ulazak u Premijer ligu BiH. Kako bi prokomentarisala cjelokupnu sezonu?

Sezona je bila intenzivna, puna izazova, ali i nevjerovatne energije. Ispali smo ali nismo ni morali, nije bilo jednostavno. Od prvog treninga nakon ispadanja znali smo da imamo potencijal za nešto veliko. Atmosfera u ekipi, posvećenost svake igračice i podrška kluba učinili su ovu sezonu posebnom. Na kraju, zajedništvo je bilo naša najveća snaga, i zato smo ostvarili cilj – ulazak u Premijer ligu!

Rukometni uzor? Gdje vidiš sebe u budućnosti kada pričamo o rukometu?

Imam nekoliko uzora, ali ako moram izdvojiti jednog – to bi bila Tess Wester zbog njene borbenosti, inteligencije u igri i ono sto svaki golman treba da ima a to je doza “ludosti”. Što se tiče mene, želim nastaviti graditi karijeru korak po korak, ostati posvećena i vjerna radu. U budućnosti se vidim kao igračica koja svojim iskustvom može biti uzor mlađima – možda jednog dana i kao trenerica.

Sport nosi i uspone i padove. Jeste li imala svoj “pad” i kako si se podigla iz toga?

Jesam, i to jedan od onih trenutaka koji te ili slome ili te nauče da letiš još jače. Imala sam period kada sam izgubila samopouzdanje, činilo mi se da je sve protiv mene: sumnje, tihi pritisci i tišina nakon što daš sve od sebe. U jednom trenutku sam se pitala da li uopšte pripadam ovom sportu.

Ali tada sam shvatila da nisam sama. Uz mene su bili porodica, a posebno moj brat, Bakir, koji i sam igra rukomet – on me uvijek podsjećao ko sam i koliko vrijedim. Njegove riječi, prisutnost, i zajednički treninzi su me vratili na pravi put. Bila sam na dnu, ali sam se podigla jača, odlučnija i zahvalnija. Danas slavim i male pobjede, jer znam kako je kad si na ivici da odustaneš.
Imala sam dosta padova i uspona ali na kraju nisam odustala, još sam jača i još se jača vraćam u Premijer ligu.