Piše: Mladen Bošnjak

Da odmah otklonimo sve dileme: Zrinjski je zasluženo prvak države! Odbrana titule produkt je jake uprave, političke podrške, i solidnog igračkog kadra. Dakle, dobre organiziranosti kluba.I tu bi bilo najbolje stati. Tu prestaju ode i ditirambi, a počinju naricanja i tirade.

Od ovog prvenstva – prvog sa „skraćenim“ brojem sudionika – očekivali smo više. Sjetit će se čitatelj, bili smo uvjereni da će kvaliteta uznapredovati, da će tribine biti posjećenije, da će se uozbiljiti i sudačka organizacija, i da će se popraviti toliko spominjana i kao termin izlizana infrastruktura. Od svega ništa, malo ili nimalo!
Kvalitet igre nikakav (kako tumačiti činjenicu da igrači Zrinjskog – svi zajedno – u pet utakmica nisu napravili niti jedan potez kakvih je njihov trener imao deset na jednom meču), tribine, uglavnom, sablasne, nerijetko zarasle u korov. Suđenje…, hmmmm… ipak nemamo toliko prostora. Infrastruktura: od svih najavljivanih projekata ostvarena istočna tribina na Grbavici.

I o čemu onda govoriti kada se podvuče crta pod netom svršenu sezonu? Što izdvojiti i postaviti kao pozitivan pomak? Jeli odgojen i u europsku orbitu lansiran koji mlad igrač, jeli se neki trener etablirao da može „dobaciti“ barem do Šibenika? Jeli natkrivena koja tribina pa da možemo i po nevremenu koliko-toliko udobno promatrati utakmicu?

Ali, hajdemo se još jednom (po tko zna koji put) ponadati da će slijedeća sezona donijeti sve bolje: i igru, i uvjete, i suđenje. Hajdemo se ponadati da nam djelatnici saveza neće nuditi opkladu, dva mjeseca prije kraja natjecanja, da će prvak biti taj i taj, a da će ispasti ti i ti.

Hajdemo se ponadati da sudačke i delegatsko/kontrolorske liste neće biti „kompatibilne“. Da neće tamošnje funkcije dijeliti sinovi i očevi, amidžići i stričevići, dalji i bliži rođaci, daidžići i tetkići… Hajdemo još jednom ispasti „mađarske sobarice“ pa vjerovati kako prvaka države i one koji će napustiti ligu neće određivati provincijski smutljivci nego kvalitet i sportska sreća.

Poželimo našim klubovima nešto duži boravak u europskim natjecanjima od dosadašnjih godina, ali bojim se da će ostati na željama. Na nama su europski koeficijent poboljšavali klubovi s Malte, što je reći – lani! A kod nas kvalitet – opao!

I na koncu: U završnicu ovogodišnjeg natjecanja u Premijer ligi nisam unio strast, onu koja se unosi po navijačkoj inerciji, već sam ravnodušno promatrao tu dirigiranu dosadu. Svejedno, silno se veselim uspjehu Blaža Sliškovića, genija koji je prisiljen biti dio prosječnosti. Da nije njega u cijeloj priči, luk i voda bi bili optimistična ocjena. Ovako, Baka, iskrene čestitke na trenerskom prvijencu – zaslužio si!