“Rođeni“, “Rođeni“, kraj Neretve rođeni;
Crveni, crveni, Velež živi u meni;
Mi smo raja iz Mostara, sve nas ista ljubav spaja…
I doista se za Velež živjelo kako himna kluba odražava, ali i “umiralo“. San svakog dječaka u Mostaru je bio dres “Rođenih“. Nesvakidašnja priča o jednom snu koji je postao java, a istovremeno i tragedija, vezana je za Veselina Đurasovića – Jazu. Debitovao je 1975. godine protiv zagrebačkog Dinama Pod Bijelim brijegom. Nedugo nakon tog meča Velež je igrao u Ljubljani protiv Olimpije, uz direktan TV prenos.
Gledajući prenos te prvenstvene utakmice u 53. godini života u Mostaru je preminuo Vidoje Đurasović, otac sedamnaestogodišnjeg Veselina. Ljekarima službe Hitne pomoći ostalo je jedino da konstatuju infarkt.
Srce Vidoje nije izdržalo ugledavši svoga sina kako igra u početnoj postavi za Velež. Inače Jazo je odigrao cijeli meč na poziciji desnog beka, a Velež je slavio u Ljubljani sa (2:0), golovima Halilhodžića i Ledića. Tako je na pomenutoj utakmici mladi Đurasović imao u isti tren i radost i tugu. Ovaj tužni i nesvakidašnji događaj opisuje kolika je čast bila obući dres Veleža, a još više biti njegov standardni član cijeli igrački vijek. To je uspjelo popularnom Jazi koji je crveni dres nosio 17 sezona. Kako navijači Veleža nedavno spomenuše: “Naš Toti je Jazo“- aludirajući na vjernost klubu.
Đurasović i Mulahasanović sa peharom Kupa SFRJ
Veselin Jazo Đurasović, rođen je 7. januara 1957. godine u Mostaru. Izdanak je čuvene Veležove škole. Crveni dres je nosio u periodu od 1974. godine, pa sve do 1990. godine. Ukupno 17 sezona, preko 400 utakmica, od toga 304 u Prvoj ligi Jugoslavije, i jedan je od ukupno četiri igrača Veleža sa preko 300 nastupa u Prvoj ligi, zajedno sa Marićem ( 441 ), Vladićem ( 360 ), i Bajevićem ( 320 ). Kapitensku traku oko ruke nosio je 26 puta. Strijelac je i dva gola.
Jedan je od rijetkih koji je osvojio oba Kupa Maršala Tita, iako zbog povrede nije nastupio u finalu 1986. godine protiv Dinama. Sa “Rođenima“ je također osvojio i Balkanski kup 1981. Po ocjenama tadašnjeg magazina “Sport“ bio je proglašen kao najbolja “petica“ prvoligaškog karavana, a poznato je da se tada igralo sa liberom.
Zadnju utakmicu u crvenom dresu odigrao je 1990.godine protiv Dinama u Mostaru, i tako zatvorio krug sudbine, da protiv Dinama debituje, i da se oprosti od aktivnog fudbala.
Jazo i Elzner pozdrav kapitena
Zvanično, oproštaj je bio na Februarskom turniru 1991.godine, na kojem su nastupili Crvena zvezda, Željezničar, i naravno Dinamo Zagreb.
Trenersku karijeru počeo je također graditi u Veležu. Jedan period sjedio je na klupi kao pomoćnik glavnom treneru, pa je bio jedno vrijeme i prvi trener. U omladinskom pogonu Veleža je obavljao sve fukcije poslije rata, a trenutno obnaša funkciju službenog predstavnika kluba. Jednostavno rečeno Veselin Đurasović – Jazo je legenda Veleža, jugoslovenskog i bh. fudbala.
(Mirsad Starčević/Sportske.ba)
